Iz naše arhive/ objavljeno 18.05.2016.
Ivanka Cvitan
Svaki put kad kupujem jabuke, sjetim se nečeg jako davnog.
Učili smo dijeljenje na jabukama. Učiteljica je na sat matematike ubacila par životnih minuta.
– Kako s prijateljem podijeliti jabuku bez noža?
Mi drugaši ostali smo u čudu.
– Poklonit ćemo cijelu, prekinula je naše moguće kalkulacije.
(Ovo i dalje učim.)
Kasnije sam davala poduke iz matematike.
Marin je došao s Brača. Bio je peti razred kad sad mu objašnjavala razlomke.
Na jabuci.
Ostao je u čudu na samom početku, kad sam spomenula da jabuka ima dvije polovice.
– Co to moguce?, dugo mi je ostalo zvoniti njegovo pitanje na razvučenom smješku.
(Nekome su i jednostavna rješenja misteriji.)
Ivan je bio ponavljač.
– Imamo kruh već podijeljen na pet dijelova, a spremamo marendu za osmero. Šta da radimo?, pitam.
– Kupit ćemo još jedan.
(Neki se znaju izvući i iz bezizlaznih situacija.)
Tko je i kako školu primijenio u životu, mogu samo nagađati.