ŠTAP

piše: Marija Kukić
U današnje vrijeme nose ga uglavnom  osobe koje imaju probleme s kretanjem. Služi kao pomoć pri hodanju. Gledam ih svuda oko sebe. Gledam Dragicu, Elzu, Julu, Anđu, Jelku, Zorku, Žarka, Milana… On im je „treća noga“ i bez njega bi im kretanje bilo vrlo ograničeno.

Riječ je, naravno, o štapu koji osim ove ima  još mnogo drugih namjena; od uporabe u različitim sportskim aktivnostima, rekreaciji, do biskupskog štapa, bijeloga štapa  kojim se služe slijepe i slabovidne osobe…

O štapu se piše još od postanka svijeta. Biblija ga spominje na više mjesta i više puta.  Evo samo nekoliko primjera.

Abraham je na svom putovanju imao štap koji mu je pomagao pri hodu na putovanju i služio za obranu.

Mojsije i Aron imali su štapove u ruci kada su se pojavili pred faraonom. Tražeći  slobodu za svoj narod, Aronov štap  postao je zmija koja je progutala štapove faraonovih vračeva.

Sa štapom u ruci Izraelci su krenuli u slobodu… Mojsije sa štapom u ruci dijeli Crveno more da narod može proći po suhom. Štapom udara po pećini iz koje poteče voda u trenutcima kada narod počinje mrmljati.

I u nekim psalmima  Jahvu psalmisti doživljavaju kao dobroga pastira.  A kad je Pastir tu, onda nema straha, nema bojazni, može se samo radosno pjevati;

Pa da mi je i dolinom smrti proći,

Zla se ne bojim, jer si Ti sa mnom.

Tvoj štap i palica Tvoja

Utjeha su meni.         (Ps 23,4)

I pastiri, koji su se došli pokloniti novorođenom Isusu, nosili su štap.  U svom javnom djelovanju Isus je apostolima naredio  da osim štapa ne nose ništa drugo – ni kruha, ni torbe, ni novca, ni dviju haljina.

Štap je postao znakom Isusovih učenika i simbolom brige i duhovne vlasti. Nose ga  Isusovi nasljednici na Zemlji – biskupi.

—————————————————————————-

Danas  ga  nose i ljudi u potrebi. No, nekada, ne tako davno, štap je imao posve drugo značenje. Nosili su ga kao neizostavan rekvizit. Ali, ne opet svi!

Tko, zašto, kada, kako? To su neka od pitanja na koje bih pokušala odgovoriti.

Štap su nosili samo punoljetni muškarci i bio je simbol društvenog statusa. Bio je znak pripadnosti određenoj društvenoj klasi. Nosio se najčešće u kompletu sa šeširom. Možda su najsmješniji bili gotovo golobradi mladići koji su se, napunivši osamnaest godina i položivši maturu, fotografirali sa štapom i šeširom. Radnici i seljaci  nisu nosili štap.

Štap je imao i svoju praktičnu primjenu. Štapom se čovjek mogao obraniti od pasa lutalica, posebice u tamnim i mračnim ulicama. Na štap se mogao osloniti kad je trebao preskočiti lokve na blatnjavim, vodom ispunjenim uličicama. Štapom se mogao braniti od mogućih napadača…

Ali, nošenje štapa zahtijevalo je određenu disciplinu. Štap se morao nositi na prikladan način, ne makar kako. Pazilo se kako će njime mahati, kako ga staviti pored sebe ako treba sjesti,  kako ga premještati iz jedne u drugu ruku kada se trebalo rukovati…

Pretpostavka je da je nasljednik mača, jer nekada nositi i imati mač bio je pojam. Ali tko će nositi tako ogroman i težak teret?

Počeli su se  vremenom izrađivati štapovi različitih veličina, oblika, varijanti i od  različitih materijala. Izrađivali su se dugi, tanki, lagani štapovi od bambusa ili nekog drugog egzotičnog drva, a takav je bio znak dostojanstva. Postojali su  debeli i čvrsti štapovi s jednostavnim osloncem za ruku. Neki su opet imali rukohvat umjetnički izrađen od bjelokosti, ebanovine, srebra… u obliku lavlje glave, ribe, lava…

———————————————————————————

Vraćam se na početak, na štap današnjice. Nema više ni spomena na štapove uglađene gospode već se danas štap nosi  kao pomoć pri hodanju.

Važno je samo da  nitko „ne odnese gaće na štapu“, da nitko „ ne padne  na prosjački štap“,  da  nitko ne bude takav da ga „ne bismo ni štapom dotakli.“  Jer:

Rijeku mjere štapom, a čovjeka po riječima.

Dodala bih: „ I djelima!“

Dječji pjesnik Ratko Zvrko u pjesmi Moja baka stihovima između ostaloga kazuje:

Ako vidiš moju baku

Negdje samu na sokaku,

 Ti  joj priđi srca laka

Kao da je tvoja baka.

Pomozi joj, mali druže

Jer je noge slabo služe…

Zato, kada vidimo osobu staru, nemoćnu, oslonjenu o  štap, znajmo da joj treba naše razumijevanje, naša pomoć i podrška jer tko zna! Možda jednoga dana  i nama štap postane –  „treća noga“!