Tekst: Žarko Delač
Gledajući osobu koja izlazi iz službenog, zatamnjenog vozila s vozačem neminovno nam se nameće asocijacija kako je riječ o političaru. Bilo je pokušaja da se ta fama razbije dolaskom na Trg svetog Marka biciklom, osobnim vozilom ili tramvajem ali se o toga ubrzo odustalo. No, možda još i više naše političare krasi neobična hrabrost i beskrupuloznost koju pokazuju uzimanjem ili traženjem mita. Naime pojedini, vrlo rijetki slučajevi koji su kazneno procesuirani nisu im utjerali strah u kosti. Uz to veliki broj njih kontinuirano vara svoju državu bilo kroz malverzacije i utaje poreza bilo kroz fiktivne putne naloge i dnevnice.
Lukavost im se očituje u tome što novčanice ne skupljaju u bankama sa sjedištem u Hrvatskoj već izvan granica. Jer hrvatska je veliko selo i začas bi svi saznali s koliko eura raspolažu. Socijalno su inteligentni jer u svakom kontaktu s biračima koriste floskule i hvalospjeve svojim političkim uspjesima unatoč očiglednim neistinama i izvrtanju činjenica. Poznato im je kako ponavljajući laž nekoliko puta ona postaje poput istine. I sve to pažljivo zapakiraju u zakonske okvire kako ne bi imalo bilo kakvu odgovornost za krivo izgovorenu riječ, odluku ili potez. Neobično vole nazočnost u medijima i osobito pred kamerama pa svakodnevno traže prigodu za javni istup.
Ukoliko mogu pri tome i nešto prozboriti, njihovoj sreći nema kraja. Možda ih jedino još više obraduje kada se njihovo ime nađe na zahvalnim pločama, medaljama ili nekom drugom obliku idolopoklonstva. Povremeno odlaze na vjerske obrede, ali češće u lov ili na obiteljska krstarenja i skijanja. U ovoj sažetoj deskriptivnoj analizi ne smije se ispustiti i neupitna mudrost naših političara vidljiva u ostvarenoj sprezi s javnim bilježnicima i predstavnicima sudske vlasti. Tako svaki političar koji drži do sebe ima i svog odvjetnika.
Naravno kako ima još prepoznatljivih karakteristika hrvatskih političara, ali nema potrebe previše se zabavljati s njihovim opisima jer želim istaknuti nešto potpuno drugačije. Nakon prvog predsjednika Franje Tuđmana nije se isprofilirao niti jedan državnik (primjer je neslavna kandidatura za glavnog tajnika UN-a) već nam državom upravljaju ljudi međusobno interesno povezani , vođeni osobnim ili nekim usko povezanim interesima. Nema odvažnih vizionara poput mnogobrojnih hrvatskih političara iz prošlosti koji su i svoje živote riskirali za političke ideje i programe.
Pri tome je najveći problem što su takvo stanje godinama zacementirali aktualnim izbornim zakonom koji ne dozvoljava promjene. U stvari teško ih je i očekivati jer birači glasuju osjećajima, a ne razumom i potreban je određeni vremenski odmak dok se to ne promijeni. Sjetimo li se kako je 1981. godine na popisu stanovništva u Hrvatskoj bilo više od 3000 000 Jugoslovena, normalno je kako oni i danas glasaju za svoju partiju.
S druge strane mnogi progonjeni u bivšem režimu imaju potpuno drugu političku opciju. I tako svi glasovi koji ne prođu vrlo visok izborni prag u rascijepljenoj Hrvatskoj po pomno određenim izbornim jedinicama odlaze tim političkim grupacijama. Stoga ne treba previše očekivati od prijevremenih parlamentarnih izbora u smislu pozitivnih i kvalitativnih promjena već samo simbolično preslagivanje na političkoj sceni.
No, vrijeme je na našoj strani, nas običnih građana i istinskih zaljubljenika u svoju državu. Pri tome ne smijemo smetnuti s uma i veliku ulogu i pomoć crkvene zajednice koja je uvijek kroz povijest bila na našoj, na pravoj strani.Do tada političari neka uživaju ili barem misle kako uživaju u svom svijetu.
Njemačka crkva već odavno ima sporazum,sa političkim vodstvom,da se ne mješa direktno u državnu politiku.Inače
osobno si mogu predpostaviti budućeg hrvatskog političara.Mlad dinmičan politički obrazovan,pošten,radno sposoban i aktivno marljiv,i da ne pretjeruje kada se radi o domoljubnim i svetonadzornim pitanjima.Da prati povjest krojeći hrvatsku daljnju budućnost.
” …veliku ulogu i pomoć crkvene zajednice koja je uvijek kroz povijest bila na našoj, na pravoj strani.” -O čemu Vi to čovječe kad smo svi svjedoci kako je crkva cijelo vrijeme uz politiku i političare-one desne naravno, ikad su krali i kad su …da ne kažem šta. Žalosna je uloga crkve u društvenom životu Hrvatske. Toliko neumjesna da se pravim, čistim vjernicima čini kako je i u “onim vremenima” socijalizma bila skromnija, više vjerska i autentičnija nego li danas.