Antonio Gavran
Suspregni riječ, prijatelju,vruća glava ne govori srcem,
a mržnja razara sve dobro
uništavajući i najsitnije
od Čovjeka koji se
u ovom sumraku odavno izgubio.
Suspregni riječ, prijatelju,
u džep ju stavi, za kasnije,
kad pogrdno dobrim postaje
jer osjećaji se ne izriču
kad magla nadvlada očima
koje nisu stvorene
da mržnjom kroje svijet.
Suspregni riječ, prijatelju,
pokloni ju oblacima
da kiša opere sve nevaljalo,
a novo Sunce pobjedno nastupi.
Suspregni riječ, prijatelju,
jer što će ostati nakon svega
osim razloga za ispriku
i povrijeđenih lica
kojima ego ne dopušta drukčije.
Tko li to sretan može hoditi
ovim svijetom sa mržnjom na usnama?