piše: Žarko Delač
Povijesnim hodom vrlo je lako uvjeriti se kako je u svijetu bilo puno filozofa, mudraca, matematičara, astronoma, proroka… Pri tome odmah upada u oči kako je riječ o muškarcima i imenicama muškog roda koje predmijevaju da su ova zanimanja rezervirana samo za osobe jačeg spola.
Tako je nekada doista i bilo jer žene su bile u prvom redu majke i čuvarice obitelji tako da nisu imale vremena za druge životne aktivnosti. Stoga je feministički pokret ispravio ovu nepravdu i koliko toliko izjednačio prava i status žena iako na mnogim poljima to još i danas nije slučaj.
Naime promatrajući situaciju u Hrvatskoj zastupljenost žena u politici daleko je manja od čak i zakonski propisane, prosječne su plaće manje, rjeđe su na rukovodećim položajima i tako dalje.
Zanimljivo je to ako uzmemo u obzir da su djevojke češće bolji učenici i studenti, odgovornije su i savjesnije, a mnogi su znanstvenici dokazali kako nema velike razlike između inteligencije i spola. Ipak možemo reći da za takvu situaciju postoji odgovor ili opravdanje i to vrlo jednostavno. Naime žene su podređene obitelji i osobito djeci pa je to osnovni uzrok zbog kojeg dolazi do ograničenja u jednakopravnosti.
Žene su u prvom redu kako to lijepo kažu i stihovi popularne pjesme, majke i kraljice! Iz tog se razloga granice u jednakostima između spolova ( ne uzimajući u obzir i tjelesne razlike) ne mogu u potpunosti izbrisati i prema svemu sudeći postigli smo maksimum u zakonskim rješenjima koje omogućuju ravnopravnost žena i muškaraca.
Pri tome trebamo biti vrlo zadovoljni što živimo u vremenu koje je omogućilo društvenu zaštitu udovica i razvedenih žena, osiguralo pravo glasa ili posve ukinulo praksu da su žene u najgorem slučaju bile samo objekti i predmeti robne razmjene.
Osim ovih najradikalnijih slučajeva potlačenosti žena na mnogim drugim poljima je postignuta ravnopravnost pa s položajem žena više ne bi trebali dodatno politizirati i postavljati iracionalne zahtjeve ( poput žena svećenica) već sagledati i drugu stranu. A to je upravo u posljednje vrijeme sve veći nedostatak obiteljskog života i brige, prevelika zaokupljenost majki poslovnim obvezama i to ne samo radnim danima već radom i nedjeljom po čemu smo poznati u cijeloj Europi.
Stoga je sada upravo na tim pitanjima prostor za iskrenu borbu i zaštitu prava žena, a ne umjetno propisivanje koliko žena treba imati recimo na listama političkih stranaka. Ili, licimjerno omogućavanje očevima korištenja porodiljskog dopusta što je fiziološki i prirodno ograničeno jer otac ipak ne može zamijeniti ili nadomjestiti majku.
Toga trebaju biti svjesne u prvom redu i gorljive zaštitnice ženskih prava jer protiv prirodnih se zakona ne može boriti. Slično je i s pravima homoseksualaca, heteroseksualca, vjerskih fanatika ili liberalnih kozmopolita koja ne mogu biti neograničena i podložna samo tim skupinama. Teoretski se čak sve što se i zamisli može opravdavati, dokazivati i nametati ali prilikom provedbe u djelo dolazi do problema.
Dovoljno se podsjetiti na društveni komunistički sustav koji je svima trebao omogućiti jednakost, ravnopravnost i slobodu, a da bi u ime te ideje milijuni ljudi izgubili slobodu i živote. Toliko o teorijama, zakonima i pravima koje određuje čovjek, a koje nisu u suglasju s prirodom i božjim temeljima na kojima počiva svijet.