Joso Špionjak
Pljušte vijesti poput kiše.
Naprosto nas opija nasrtanje njihovo.
Poznato je da piće nikada nikome dobra učinilo nije.
Pričalo se tako o nekom čovjeku koji se često i žestoko odavao pijanstvu.
Zapostavio je on svoju ženu i sve druge obveze.
Očajna žena počne tražiti utjehu i pomoć ljubavnika.
Jednom prilikom, dosašvši kući onako mrtav pijan, opazi on kako netko iskače kroz prozor.
Budući da je bio na izmaku snaga pao je na krevet i odmah zaspao ne mogavši bilo sto reći.
Sutradan, sav mrzovoljan kao što to i jeste slučaj sa okorijelim pijancima, počne on sumnjičavo ispitivati ženu.
Navaljivao je sa jednim te istim pitanjem – tko je to u kuću dolazio?
„Nitko, Bog s tobom bio dragi moj čovječe“- branila se ova praveći se da ne zna o čemu muž govori.
„Ja se smijem zakleti da sam vidio muškarca kako kroz prozor iskače“- mrmljao je ovaj.
Dojadilo to ženi pa mu kaže: „Dobro čovječe, kako možeš vjerovati više svojim očima nego meni?“
Tako govori osma sila o tom događaju.
I još tvrdi ta ista sila da se čovjek manio pića, a žena ljubavnika.
A osma sila dolazi odmah poslije sedme.
Da bude jasno, novine su krštene kao sedma sila.
Za razliku od sedme sile koja služi određenim ciljevima onih pod čijom su kontrolom, ova osma se hrani iz dobrovoljnih priloga običnog naroda.
Živi nekršteno i pod svima nama poznatim nadimkom, tračanje.
„Jesi li čula šta ima novo?“
„Nisam“- odgovara žena pomalo iznenađeno na telefonski poziv jedne poznanice.
„Kako nisi”- viče ova kao da se o nekom kvizu radi u kome treba iskoristiti onaj čuveni joker ‘zovi prijatelja’.
Goreći od želje da što prije proširi frišku vijest, jer ne daj Bože da je smak svijeta preduhitri, sva ushićena saopćava:
„Mata se strmoglavio.
I točak mu mu prišo priko glave.“
Ovdje se mora najčešće barem pola odvaditi da bi se prava istina saznala.
Mata se stvarno pijan vozio na haubi od auta.
Sasvim je sigurno da ta vožnja nije dugo trajala.
Ali što je najvažnije, točak mu nije prešao preko glave.
Jer da je tako, Mata ne bi među živima bio.
Mata na portugalskom jeziku znači šuma.
A tamo gdje je Mata, tj. najveća šuma na svijetu odigrale se olimpijske igre.
Dok je šuma i igara neće nam biti dosadno na kugli zemaljskoj.
Dakle, tamo u Brazilu, u gradu Rio de Janeiro, u regiji sa najvećim šumama, Sjedinjene Američke Države su osvojile najviše medalja.
Ali četvorica njihovih sudionika, dobitnika zlatnih odličja u plivanju, htjedoše još više slave.
Nekako su ti veliki vječito nezasitni i pohlepni.
Brže bolje su izmislili priču o naoružanim razbojnicima.
Međutim, prevarili su se u računu.
Policija im nije povjerovala.
Još su i kaznu platili.
Hrvatski sportaši, su postigli zavidan uspjeh na olimpijskom natjecanju.
Velika je to i značajna stvar za malu zemlju.
Čujem ovih dana od dosta ljudi koji su boravili na Jadranskom moru kako su se tamo prekrasno osjećali.
Običavam takvima preporučiti da naprave turneju od juga prema istoku i sjeveru zemlje.
Imam pri tome na umu obilje prirodnih ljepota zbog kojih se takav poduhvat itekako isplati.
U skorijoj budućnosti će to biti lakše učiniti.
Unatoč svih poteskoća, kroz Bosnu i Hercegovinu se ipak grade toliko neophodne ceste.
Bit će to mnogima od koristi.
Samo da naš svevišnji Bog od zla vremena zaštiti.
Jer kod nas se čudne stvari dogoditi znaju.
Pvo padnu balvani na cestu, a onda uslijede bljesak i oluja.
Hrvatska je zanimljiva ne samo uz more nego također i u svojoj unutrašnjosti.
Ravno 100 kilometara udaljeno od Zagreba leži selo Čigoč.
Proglašeno je europskim selom roda.
Te ptice selice se svake godine vjerno vraćaju u stara gnijezda.
Postoji narodno vjerovanje kako je tu pticu selicu dobro prvo spaziti u letu.
Navodno će ti cijela godina uspješna biti.
A ako rodu vidiš kako stoji i ti ćeš stajati, tj.tapkati u mjestu.
U zadnje vrijeme se po njemačkim gradovima na sve strane čuje naš govor.
Nezaposlenost i bolja zarada tjeraju ljude na ovaj poduhvat.
Novinari su već predvidjeli propast naroda i države.
Tvrde kako nas ništa nas ne može spasiti od (šah)mata koji slijedi.
Neki lukavo dozivaju duhove prošlosti.
Vidite, ponekad se sedma i osma sila isprepliću međusobno.
Postali smo kao ptice selice.
Neka.
Samo da svoja gnijezda ne zaboravimo.
Sudeći po onom starom narodnom vjerovanju o ptici u letu, mogli bi i nama bolji dani doći.
Stalno smo u pokretu…