Kulturna večer u Südost Europa Kultur

O NOVIM PUTEVIMA U STRANE KULTURE

piše: Sonja Breljak

U prostorima Südost Europa Kultur e.V.  koji vodi Bosiljka Schedlich, održana je kompleksna  i zanimljiva kulturna večer. Prema postavljenoj izložbi slika i cijela večer je ponijela naslov „Die Frau nebenan“, odnosno „Žena pokraj“. Tijekom večeri posjetitelji su imali prigodu, pored izložbe slikarskih radova, uživati i u glazbi te upoznati se i s pisanim stvaralaštvom dviju autorica.  A svima njima zajedničko je kako u slikarstvu i glazbi, tako i u pisanoj riječi, otkrivanje i predstavljanje novih, svojih i tuđih puteva u strane  kulture.

Izložene slike djelo su slikarice Inbal Rosenberg koja je rođena u Izraelu, studirala u Americi i živi u Berlinu. Tijekom večeri je svirala pijanistica Kaoru Mizoguchi iz Japana koja je predjele i običaje Dalekog istoka, nakon studija i usavršavanja u više država,  zamjenila onim njemačkim. Za trajanja glazbenog dijela i tijekom razgledanja izložbe slika, posjetitelji su mogli pogledati i      „ književni kut“ u kojem su se predstavile  Njemica Josefina Bajer i Hrvatica Ruža Kanitz.

Kako izgledaju novi putevi u stranim kulturama? Zanimljivo opisani odgovori na ova pitanja mogu se pronaći u knjigama Ruže Kanitz. Ruža je autorica  knjige razgovora  pod nazivom „Die fremde Nahbarin“ u kojoj su doseljenice u Berlin progovorile o svojim migrantskim pripovijestima. Potom i romana „Polenta oder Milchkaffe“  u kojemu je po sjećanja i impresije iseljenice i doseljenice, autorica zavirila u vlastitu dušu. Zanimljivo, njemačkim jezikom, piše Ruža Kanitz. U njenim sjećanjima živi rodni kraj i opisuju se  ne uvijek lagani putevi u nove kulture.

– Fascinira način na koji Ruža Kanitz koristi i obogaćuje svojim slikama, njemački jezik koji joj nije materinji. A posebno dopadljiva i majstorski uklopljena u cjelinu je dramaturgija romana, odnosno smjena impresija iz Berlina  i sjećanja na rodni kraj. Ovo je migrantska priča. Dosta je takvih. Ali ovu izdvaja to što je literarno obogaćena, rekao je za jednog predstavljanja romana „Polenta oder Milchkaffe“, Alfred Büngen vlasnik izdavačke kuće  Geest Verlag, koja je izdala djela Ruže Kanitz. Kao veliki  kompliment autorici mogu biti njegove riječi:- Hvala za vaš jezik, hvala da ste učili njemački jezik,  ne samo ga preuzeli nego i obogatili  i u njega unijeli vlastite slike. Tako je svojevremeno, zborio njemački izdavač prepun hvale za knjige Ruže Kanitz.

Sa autoricom  smo se, za trajanja kulturne večeri u Südost Europa, podsjetili njenih „novih puteva u stranoj kulturi“. Tko je Ruža Kanitz?

– Moje djevojačko, obiteljsko prezime je Rončević. Rođena sam 1961. godine u Lici, u Kuterevu blizu Otočca. Tamo sam živjela do srednje škole a onda sam otišla u Koper u Sloveniji gdje sam, zahvaljujući sestri i dobijenoj stipendiji, polazila školu tehničkog crtanja.  U Berlin sam došla 1982. godine a doveli su me ovdje, kako se to kaže, „putevi ljubavi“. Ja sam oduvijek pomalo pisala, ponajprije pjesme i priče. Kada sam došla ovamo, nisam imala vremena… obitelj, dijete, posao…a  radila sam financijsko vođenje knjiga. No, kada je sin odrastao vidjela sam da imam ponovo vremena za sebe i počela sam opet pisati.

Prva knjiga „Susjeda strankinja“ je knjiga socijalne tematike, o problemima migranata, zaposlenja, života. Razgovarala sam s 23 žene iz cijeloga svijeta koje su o svojim sudbinama govorile s puno osjećaja. Reakcije čitatelja su bile odlične. Knjiga je izišla 2006. a još uvijek ima interesa i imam čitanja. Moja druga  knjiga je roman, „Palenta oder Milchkaffee“. Zašto se zove tako? Palenta, to  je moje selo a Milchkaffee je  Berlin. Opisujem sudbinu jedne mlade žene, Lucije, njeno djetinjstvo, mladost, dolazak u Berlin. Uspoređujem, je li bolja bila palenta ili bijela kava. Knjiga je djelomice autobiografska. Pitate što je na kraju bilo bolje, palenta ili bijela kava? Mogu vam reći isto što  u knjizi kaže i Lucija, glavni lik romana:-Kod kuće je bilo teško a ovdje je  još teže! Sada je bolje, ali bilo je stvarno  teško.

Pišem i treću knjigu, glavni lik je ponovo žena ali ovoga puta se radi o ljubavnoj priči a  radim  i na knjizi razgovora s muškarcima o njihovim migrantskim iskustvima, riječi su Ruže Kanitz, njemačke književnice u čijim sjećanjima  i knjigama živi rodni, hrvatski  kraj i novi putevi u strane kulture, kako autorice tako i drugih, brojnih, migrantskih suputnica  u zajedničkoj potrazi za novim domom. Vrijedna pažnje večer u Suedost Europa Kultur e.V.!