Kristina Rogić
Nosim te na dlanovima
I ne osjećam tvoju težinu
Živiš skriven u vodi
Pojaviš se u vinu
Vrištiš kroz moju tišinu
Šutiš kroz muk
Moj je oteti dio unutrašnjosti
Izgubio put do tebe
Luta čistilištem
Oči mu zatvorene
Samo kad bih te bar još jednom našao
Pa da ti se vrati
Ili da mu pokažeš kamo da ide
Odvežeš oči
Nosim te na ovim krhkim rukama
Lomljenim tisuću puta
Ali nisi mi težak, trom i olovan
Lak si poput vjetra u kosi djeteta
Subscribe
0 Comments