piše: Sonja Breljak
Berlin/ Nakon što smo za trajanja ovogodišnjeg, četiri tjedna dugog, ljetnog odmora, odnosno putovanja u Hrvatsku i natrag u Njemačku, automobilom prešli nešto preko četiri tisuće i dvije stotine kilometara, evo nas ponovo u Berlinu. Stigli u četvrtak uvečer, nakon skoro 11 sati vožnje. Sporo to, naime ide, radi brojnih radova i suženja na autoputevima.
U konačnici, nigdje nam se i ne žuri. Jedino, kako se kilometri do Berlina tope, tako čežnja vidjeti djecu, sve više raste.
Sve u svemu, i grad nas u smiraj toploga dana, kakvih je s temperaturama preko 30 stupnjeva ovoga ljeta (što mi propustismo) bilo dovoljno, lijepo dočekao. Sve je još zeleno. Oku ( a i srcu) ugodno.
Lijepa dobrodošlica zbila se i doma. Dobro, troje (od četvero) djece koja još (stalno ili povremeno) žive s nama, odrasli su već poodavno, imaju 19, 22 i 26 godina, no svejedno, volim čuti kako je za naše odsutnosti sve bilo u redu. Za jednoga od mojih poziva s odmora, mlađa kćerka je, ne bez tople ironije, radi moje (naravno, pretjerane) majčinske brige, o stanju doma i ovako referirala: –Ne svađamo se, nismo gladni, cvijeće na balkonu i trava u vrtu se nisu osušili i stan nije izgorio! 🙂
Dakle, evo nas doma! A bijaše to lijep, jedan od najljepših odmora u domovini, u domovinama. Lijepo bilo po dalmatinskim gradovima, u rodnom mjestu u Bosni i Hercegovini, u dragoj Slavoniji, hrvatskoj metropoli i uokolo Zagreba. Svugdje. Pratilo nas lijepo, toplo, pravo ljetno vrijeme. I ljubazni i srdačni rođaci, prijatelji, poznanici i suradnici.
Još nešto je bilo konstanta, stalna pratnja našeg ovogodišnjge ljetnog boravka u Hrvatskoj – izbori 2016. Izborna kampanja bližila se kraju. Tako, njenu oštru završnicu, osjetismo i uživo, u kontaktu s ljudima, preko medija, pa čak i na moru gdje su kandidati, u sred turističke vreve, govorima na otvorenom, pokušavali doći do kojeg glasača više (koji razumije hrvatski i hrvatsku politiku).
Dakle, svoj glas, po prvi puta dadoh u izbornoj jedinici u kojoj u Hrvatskoj imam prijavljen boravak jer me izborni datum tu i zateče. Inače, to, kao građanin s hrvatskim državljanstvom, prebivalištem u Hrvatskoj a stalnim boravištem u Berlinu, redovito činim, uz prethodnu registraciju, u našem Veleposlanstvu u Berlinu.
O izbornim rezultatima, usponima i padovima, pregovorima i mogućim koalicijama a bome i ostavkama, naslušasmo se nadugačko i naširoko. Tema bez kraja i konca. HDZ i Most ( a možda i još tkogod) pregovaraju. SDP, nakon ostavke Milanovića, treba novo vodstvo. Bit će dobro konačno dobiti (za nadat je se) razboritu poziciju i kritičnu opoziciju, to je dobro za parlamentarnu demokraciju. Neće li se konačno krenuti s mjesta.
U Berlinu nas zaskočiše i drugi izbori. Primismo pismenu obavijest kako, kao građani države koja je članica Europske Unije, imamo pravo sudjelovanja na lokalnim, dakle općinskim izborima dok to nemamo kod biranja za berlinski, državni parlament.
Svoje pravo iskoristih. Glas dadoh u šestoj općini, Steglitz-Zehlendorf, gdje živim. Općine biraju 55 zastupnika u općinsko tijelo koje radi po principu parlamenta.
I ovi su izborni rezultati naveliko već poznati. usponi i padovi pojedinih stranaka a bome i ostavke izazvane lošim izbornim rezultatima.
U općini u kojoj živim, izlaznost na izbore bila je i veća (74,06%) nego li na razini Berlina (66,9%). Ovdje žive mahom Nijemci, srednji radnički, službenički i umrovljenički sloj. Rezultati govore da su u ovoj općini većinu glasova za državni parlament dobili CDU, SPD i Zeleni. Od ukupno 12 berlinskih općina, slično je glasovala još samo općina Reinickendorf. Središnje općine Mitte, Charlottenburg-Wilmersdorf, Tempelhof-Schoeneberg, Neukolln, pa i Spandau, dali su prednost SPD-u, dok su rubni dijelovi Berlina: Pankow, Marzahn-Hellersdorf, Treptow-Koepenick i Lichtenberg, snažno podržale kako Lijevu opciju (Linke) tako i desnu, populističku- AfD.
Izbori u Berlinu dobro su prodrmali političke vode i strukture grada, države i saveza. U tijeku su analize, kritike, samokritike, ostavke. Pretpostavka je kako u Berlinu (po prvi puta) slijedi koalicija SPD-a, Lijevih i Zelenih. CDU je veliki gubitnik ovih izbora.
I njemačka kancelarka se očitovala o izborima. Stranka kojoj je na čelu, ostvarila je u Berlinu najgori izborni rezultat od Drugog svjetskog rata na ovamo. Izborni rezultati pokazatelj su nezadovoljstva građana postojećim stanjem i vladanjem. Na nogostupu ispred trgovine u kojoj inače kupujem namirnice, danas čitam kredom ispisana velika slova: Angela Merkel muss weg/Angela Merkel mora otići. Prilično jasno, zar ne?!
I kod mene doma rasprava. Djeca uopće ne žele sudjelovati na izborima u Hrvatskoj. Zanima ih politika općine, grada i države u kojoj žive, u kojoj se školuju i u kojoj rade. Nemam tome zamjerke. Moj, naš zadatak, kao roditelja bio je ( i ostao) prenijeti im jezik, kulturu i svjetonazor naroda kojemu pripadamo. Taj zadatak je iza nas. Građanska i politička aktivnost, njihov je slobodan izbor. Srećom, za uzeti njemačko državljanstvo potrebno za biračku, građansku aktivnost (pravo i obavezu) i na saveznoj (a ne samo lokalnoj) razini, više nije nužan ispis iz hrvatskog državljanstva jer je Hrvatska u Europskoj uniji.
Naša sudbina je da imamo i ono Bosne i Hercegovine kojeg se trebaju u tom slučaju odreći, odnosno ispisati iz državljanstva, jer ta država nije u Europskoj uniji.
Eto, izbori tamo, izbori ovamo. Nakon rezultata, ima posla za sve strane i na sve strane. I to je dobro, potrebno, radi svježeg vjetra koji propuše sva ustajala mjesta i tjera na promjene i pomake, nove korake.
Nadam se, bit će to ( kako u Hrvatskoj tako i u Njemačkoj) -koraci naprijed!
Izbori tamo izbori ovamo!
Sami izbori nam nisu dovoljno.Teško će se u našoj Hrvatskoj ići korak uz korak sa Njemačkom,kuda li korak naprjed.Ako nismo spremni mijenjati vlastiti mentalitet.Ako nismo spremni,u mjesto neprekidno govoriti da nešto već napravljeno nije dobro. Ako nismo spremni, dovršiti uz potrebne ispravke i popravke,-započeto.Ako se zadovoljimo željeći za promjenama,sa dosadašnjim učinkom. Svi ti izazovi za promjene traže i usko zajedničko,političko,gospodarsko i društveno suradnju i povezivanje..Od znanosti i visokog školovanja i obrazovanja vlade i njezinih lokalnih i samoupravnih institucija.Tek onda se možemo nadati korak naprjed,sa njemačkom.
čini se da se kod nas ništa nije bitno promjenilo, vjerojatno mandatar i mozda poneki ministar, ovisno tko će više ucjenjivati i bolje trgovati. U Nemačkoj, svakako znatna promjena, glas naroda se čuo, pa ma kakav on bio. čudno je da vladajući nisu na vrijeme osjetili da će reakcija naroda biti takva, a trebali su, jer narod je viknuo zbog loše politike”izbjegličke krize” Očito će Anđela otići i još neki uz nju, ali uzrok njenog odlaska, izbjeglice, ostaju.