piše: Stjepan Poljaković
Rijetki su tekstovi koje pamtite u fragmentima, možda samo njihovu temu, a prate vas godinama. Ja sam ovih dana pronašao upravo takav tekst.
Tekst je poznat kao Monolog studenta Ramiza. Autor je Meša Selimović, a dio je romana „Tvrđava“.
„Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik.“
Na našim paralelama i meridijanima ubijanje je kroz neko vrijeme stalo, iako se opet iz Bosne javljaju duhovi rata. A što se ljudskog lika tiče, treba pažljivije proučiti transformacije političara, preskakivanje iz tabora u tabor, poricanje prije izrečenoga, a sve da se spasi živa glava i pozicija u fotelji.
„Ona, (vlast) je duh iz Aladinove lampe, koji služi svakoj budali koja ga drži. Odvojeni ne predstavljaju ništa; zajedno, kob su ovoga svijeta.“
Amerikanci strahuju od dolaska Trumpa na vlast. Pomisao da reality junak nadzire najmoćniji nuklearni arsenal na svijetu izaziva jezu i ne malu zabrinutost.
Koliko se puta uspostavilo da su se određeni političari vlašću služili kao Aladinovom lampom? Koliko je lokalnih samouprava u Hrvatskoj zaduženo do neba i nazad zbog rastrošnosti prijašnjih garnitura na vlasti?
„Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego Istina.“
Koliko su mesija u usponu stvorili mediji i interesne sfere da bi njima iz sjene upravljali? Lažno im se dodvoravali i do nemila iskorištavali sustav?
Ivo Sanader je i Pedro, Fašnik… Izgorio je i da plati i sakrije i grijehe svih onih koji su uzeli učešće u lancu korupcije. Koliko se njih danas krije iza lika Andreja Plenkovića, do jučer Zorana Milanovića, Tomislava Karamarka?
Ova dvojica potonjih su samo prije nekoliko mjeseci osvajali unutarstranačke predsjedničke izbore debelom većinom glasova, a danas se nalaze u ropotarnici političke povijesti i predmet su šutanja i iživljavanja dojučerašnjih ‘dupelizaca’.
Koliko ste puta čuli:
„ Ne možete bez nas, kažu nam, razbojnici bi se namnožili, neprijatelj bi nas napao, nered bi u zemlji nastao. A tko drži ovu zemlju, tko je hrani, tko brani? Narod. A oni nas globe, kažnjavaju, zatvaraju, ubijaju. I još natjeruju naše sinove da to čine.“
Libija, Egipat, Tunis, Alžir, Irak, Sirija, Jugoslavija i ostatak ratom opustošenih zemalja nisu mogle izdržati pod diktaturom domaćih lopova i izdajica. Svjetski mirotvorci za vrat nam baciše na tisuće tona bombi, pobiše na stotine tisuća ljudi, posvađaše i u tabore podijeliše skoro i kvartove po gradovima. O raseljenim osobama da i ne govorimo. Unazadili nas pola stoljeća i više, sve u ime našeg prosperiteta, a uz asistenciju domaćih plaćenika i najamnika. Dakako!
Skoro pa apsurdno zvuči da je hrvatski BDP rastao, a vanjski dug padao. Turistička sezona nikada nije bila bolja i sve to u vrijeme raspuštenog parlamenta i vlade bez ovlasti. Dođe ti da poželiš da sve potraje i da nitko ni u što ne dira.
„A uvijek dolaze novi, dovode svoju svitu i ponavljaju gluposti svojih prethodnika, jer drukčije ne mogu. I tako, u krug, neprestano. Bez hljeba narod može ostati, bez vlasti neće.“
Čitam neki dan zašto nam ne treba stabilna vlada. Stabilna vlada se zadužuje i uhljebljuje svoje sljedbenike.
„Oni bez vas ne mogu, vi bez njih morate. Njih je malo, nas je mnogo. Samo da prstom maknemo, koliko nas ima, te gadurije ne bi bilo. I učinit ćemo to, braćo moja satrvena, čim odrastu pravi ljudi koji neće dopustiti da im vampiri sjede za vratom.“
Ovo potonje je najmanje moguće i tiha je nada slobodoljubivih naraštaja. U slučaju nas Balkanaca bojim se, da dok nam ove i slične garniture vladaju, na kraju neće ostati dovoljno onih koji će moći skinuti vampire s vrata.