SVA GENERALOVA DJECA

piše: Sandra Marelja Muić
U državi u kojoj se svako nekoliko mjeseci bira nova vlada, te cijelo ljeto potroši na to od koliko postotaka plastike se sastoji stražnjica Maje Šuput u bikiniju, i nije više upadljivo kada neka javna osoba u obliku političara ispali kakve ekstremne izjave u javnost i mrtva hladna i dalje ostaje obnašati svoju funkciju na koju je izabrana.

Navikli smo mi ovdje stvarno na svašta, budući se takve stvari dešavaju u gotovo redovnim cikličkim razmacima. U tome i leži ključ svega, u tome što smo navikli, prihvatili, dozvolili, gotovo otvorili  vrata svog doma takvim izjavama, jer ih nitko nikad nije instantno srezao i sankcionirao.

To je kao kod gostiju koji nisu upućeni u to da se moraju izuti prije nego kroče na tepih domaćina, pa tako svaki put kada dođu gaze sa svojim cokulama po finom tkanju.  Dalo bi se tu nabrojati saborskih zastupnika, ministara, novinara, kvaziintelektualaca, političkih statista, starleta i zvijezda padalica, te mnogih drugih koji su se svrstali u antologiju sa svojim istupima. Posljednji u nizu i jedan general kojeg je usto još i hrvatski živalj iz dijaspore izabrao da bude zastupnik u saboru te time predstavlja i brani interese hrvatskog naroda  kao što ih je branio i onomad na terenu.

Njegov komentar sa facebooka na događanja oko Filozofskog fakulteta i revoluciju studenata  pokrenuo cijelu lavinu komentara u medijima, koje je on nekoliko dana poslije nazvao nehrvatskim, a zastupnicu koja ga je prijavila DORH-u zbog govora mržnje neokomunističkom slijedbenicom, tj. članicom SDP-a.

I čitam ja kasnije što je to uvaženi general napisao; svega ima tu, vrvi taj  status diskursom iz prošlih vremena. Spominje se titojugend i avnoj i skojevke, reciklirani komunisti, a svašta nešto, te piše da su revoltirani studenti razmažena derišta  i sugerira terapiju pendrekom i suzavcem. Da je Eduard Kardelj živ, imao bi čovjek koga i pitati šta pojedine stvari znače, ali mogao bi i Manolić poslužiti; još je tu i sigurno ima izvrsnu memoriju.

Status generala je kod Hrvata obično nešto u razini svetinje, ako ne u toj, onda u razini blaženstva ili barem u procesu beatifikacije. Iako ih je Domovinski rat iznjedrio više nego u ih stane u godišnji Katolički kalendar, narod ima strašan respekt prema njima i onome za što su podmetnuli leđa. Ali se uvijek nađe neki koji zasjeni to sve, i najgore od svega, zasjeni same branitelje, a to bude onda najgori dio. Branitelji koje ja znam nisu uopće takvi, od njih čovjek uopće neće ni saznati da su bili branitelji, a najmanje od svega su mrzitelji – gledaju kako će sa svojim životom izići na kraj i ne žive u prošlosti, kamoli u onoj gdje se petokraka nosila na čelu.

Demokratska prava podrazumijevaju i slobodu govora, te je general svakako imao puno pravo pisati i misliti što želi, samo ne kao javna /politička osoba, koja je dobila povjerenje glasača i sjedit će u Saboru da zastupa interesa hrvatskog naroda, a  isti taj narod čine i studenti Filozofskog fakulteta koji smatraju da sa sustavom nešto ne štima, te da isti zahtjeva promjene.

Teško da bi studenti sami sebi išli štetiti s blokadom rada, pomicanjem rokova raznoraznih, te gungulom prije samog početka akademske godine da nemaju osnovani razlog za to.

Kao bivši student povijesti i političkih znanosti u Kanadi, koji to nikad nije okrunio diplomom, general se možda trebao spustiti među njih i osluhnuti o čemu se zapravo radi, te možda čak i dati svoju potporu studentima, kao što su to učinili neki drugi zastupnici ( ali da, oni su prema njemu, neokomunisti), prije nego ih je počeo obasipati cinizmom i mračnim optužbama, a medije koji ga nisu podržali u tome, nazivati nehrvatskim. Kao general se pak trebao prvenstveno sjetiti od čega i zbog čega je branio sa svojim suborcima tu svoju domovinu, da li zato da bi živjeli u jednoumlju i mraku koje je njega i obitelj protjeralo u Kanadu ili da bi se kao društvo mijenjali i razvijali, te ukazivati da ne trebamo prihvaćati nešto što nije u redu.

Ako fakulteti nisu rasadnik umova koji će nositi i razvijati tu našu domovinu, tko bi to onda trebao biti; oni sa diplomama koji su odselili u inozemstvo?