piše: Sandra Marelja Muić
Prijepodne baš ne obećava previše sunca, kad se zaputimo do Gospića na tradicionalni sajam “Jesen u Lici”.
Stižemo brzo autoputom, izbjegavamo pejzažnu vožnju starom cestom jer ne znamo koliko strpljenja će imati Mala Vlast za ovaj izletić.
Gospić nas dočekuje tih i uredan.
Pamtim malo više ljudi uz glavnu ulicu za vrijeme sajma, sada ljude možete vidjeti samo u centru. Tri – četiri godine nismo išli, promijenilo se nije ništa, sam grad živne vjerojatno jedino u vrijeme ove manifestacije koja se uspjela održati.
Uredne su okućnice koje vode do centra, ruže u punom cvatu, travnjaci bujni. Svugdje pripremljena drva za zimu, vire i iz podrumskih prozora ispod oronulih zgrada u centru. Hladnoća ovdje dođe bez puno ustezanja.
Ispred gotovo svake kuće uz cestu, kolica sa izloženim vrećama ličkog krumpira. Posljednji je sajamski dan, pa je sigurno i pojačani promet danas pri kraju, što se uspije prodati još, dobro će doći.
Kafić „Highlander’s pub“ nasuprot šatora sajamskog, pun posjetitelja. Gleda preko puta na veliki oslikani izlog s likovima trojice generala i zavjetom – Nikada vam zaboraviti nećemo- , a s druge strane je naslonjen na potpuno trošnu kuću iznad koje je transparet o sajmu i izložbi ovaca koja se održavala u subotu.
Malo je radosti i živosti ovdje čini mi se, nebo baš danas ima tu neku neveselu boju koja na to upućuje. Ali , zato su tamošnji ljudi dragi i puni topline, nepretenciozni u svom bivanju, nigdje vas netko neće otkantat’ ispod sunčanih naočala .
Trg je natkriven šatorom, natkriva sve štandove i pozornicu sa voditeljem i folklornim događanjima. Jedno krilo je rezervirano za prehrambene proizvode OPG-a i privatnih proizvođača, a drugi dijelovi za razne rukotvorine, suvenire – lijepe i ružne, vidi se da je decoupage tehnika uzela prevlast u izradi, možda najviše takvih izložaka. Udruge i privatni izlagači, otkrivam čak i antikvarijat s knjigama na engleskom jeziku.
Nema prevelike gužve, pogodili smo dobar trenutak došavši prije ručka. Mala Vlast pikira na vodu u fontani koja se našla prekrivena šatorskim svodom. Pažnju mu odvlačimo idući kroz dio s hranom gdje na račun svoje njuškice dobiva svugdje nešto gratis. Svakako je pogačica sa čvarcima konzumirana dok smo napravili puni krug. Bezbrojne tegle s pekmezom, pčelarski proizvodi, medenjaci, voćni likeri, divovske jabuke po četiri kune, pakovanja domaćih kolača po dvadeset kuna uz nezaobilazne komadiće za degustaciju. Suhomesnatih proizvoda na možda dva mjesta, bilo je toga prije više, ali ne vjerujemo da ovdje vegetarijanci dolaze do prevlasti, razlozi su sigurno negdje drugo.
Na štandu udruge žena – Katarina Zrinski- pitam mogu li napraviti par slika. – Naravno, uzmite kolača, slikajte, poslužite se... Zahvaljujem i slikam prekrasne aranžmane dok je ostatak ekipe kod drvenarije i velike figure medvjeda s medvjedićem. Izlaz s druge strane šatora mami nezdravim mirisom vrućeg ulja. S velikim užitkom se bacam na posudicu sa vrućim fritulama, iako gledam i na kestenje koje prevrću na žaru. Ovogodišnja novost u degustaciji je gibanica sa kokosom, ali mi se ne sviđa, bolje da se giba bez kokosa u Lici.
Predah za kavu i prolijevanje sokova prije nego se zaputimo negdje na objed. Djelatnica nabraja dva mjesta gdje bi se moglo ručati u samom mjestu, nemamo utisak da ih je vidjela iznutra, pogotovo nakon što smo sami otišli do njih. Hotel restoran „Ana“ nas tjera prečudnim interijerom, a restoran uz cestu „Maki“ gdje bi se i moglo nešto dobro pojesti kako izgleda, je potpuno okupiran gostima iz triju turističkih autobusa koji su upravo za ručkom. Mala Vlast odlazi odmah na upoznavanje sa talijanskom turom seniora. Idemo dalje prije nego se otvori nebo, naći ćemo već negdje pošten ručak.
Pri odlasku, stajemo uzeti jednu od onih vreća s krumpirima. Puno je reći da stajemo, jer bračni par istrčava iz kuće prije nego smo iti prikočili, ne bi li nam unijeli vreću s krumpirima u prtljažnik. Od nedavno je lički krumpir dobio oznaku zaštićenog proizvoda.
I neka je, neka barem nešto na papiru ima vrijednost, i neka ovim skromnim ljudima donese neku dodatnu korist.