Iz naše arhive/ objavljeno 29.09.2016.
Dragica Šimić
povedi me noćas kroz jeseni zlatne,
začarane staze crvene i žute
da budemo kiša iz oblaka sivog
što ispire suzam livade i pute.
i primi me čvrsto,
za ruku me vodi
postat ćemo boje sa slikarskog platna
dok urica stara odbrojava tiho
i muziku poji sa umornog klatna.
kroz jesen me vodi nakićenu zlatom
umivenu kapljom od nebeskih suza
i budi mi svjetlo u beskraju šuma
ja ću biti tvoja, samo tvoja muza.
postanimo vjetar što raznosi lišće
i prašinu vitla iznad starog druma
a kad noćca padne zagrli me samo
da snivamo ljubav u tišini šuma…
(Objavljeno u Webstilus zborniku 2014. – “Ponovo ususret” u nakladi Webstilus kluba, Zagreb)