Piše: Nataša Pecić – Janković
Sezona je na izmaku.Vidi se da dolazi jesen. Kada prolazim poznatim putem do posla, kroz šumu sada vidim, što dakako prije nisam mogla od zelenila.
Prorijedilo se lišće, postalo žučkasto, crvenkasto. Mene hvata nostalgija za rodnim krajem. Razmišljam kako bi mi bilo da sam tamo u ovo vrijeme. Nedostaju mi jutarnje magle i prohladno vrijeme, kada se sklupčam na terasu u vesti svoje bake, pijuckajući jutarnju kavu.
Ti me trenutci vraćaju u prošlost, kod moje bake, u djetinjstvo. Ljetne sam školske praznike provodila kod nje. Imala svoju sobu punu lutaka.
Baka je živjela u selu, ali lagodno. Imati dva auta, grijanje na naftu i radijatore, radnu sobu, dva kupatila i punu smočnicu, za nekoga je to bio pojam i želja u životu. Jednom tjedno smo znale sjesti u auto i otići do obližnjeg gradića po namirnice. Tada bih dobila sve sto bi zaželjela. Sjećam se da sam jednom dobila na kartonu nacrtanu lutkicu i papirnatu odjeću, oblačila sam je i sama kreirala novu od tada sam željela biti krojačica.
Baka je i sama bila jedna od rijetkih privatnih poduzetnika u bivšoj Jugoslaviji, te je krojila i šivala sportsku opremu. Majka je znala također doći na godišnji kako bi dodatno zaradila, te prevozila i isporučivala robu diljem zemlje. A nama klincima je bilo savršeno, igra po poljima, u žitu kod susjeda… Po kiši sam se znali zavući u kuću, jer predvečer obično nestane struje, a tada sam sjela uz baku koja mi pričala razne priče o duhovima i vilama.
Voljela sam te priče i upijala ih, a moja baka ih je pričala savršeno i bez greške. Na svako moje pitanje je imala odgovor. Voljela sam svoju baku jer mi je ona jedina podarila najljepši dio djetinjstva, kada bolje promislim i života do sada. Trudila se ugoditi mi u svakom momentu. Baka je za mene bila žena zmajica i kraljica, ali prije svega dama i gospođa. Ja sam je od milja zvala “baka Linkica”, moja baka Veronika.
Drago mi da sam Vas barem malo vratila u djetinjstvo.Moja je baka umrla.Prije dvije godine u ovo vrijeme sam je posljednji puta vidjela i nije mi zao jer sam svo ljetnij godisnji odlucila provesti kod nje.Rado je se sjecam.
Lijepa priča gosp. Pecić,koja nas podsjeća na bakinu ljubav.I, sam sam veći dio mog dječjeg života proveo na selu u rodnoj mi Rečici uproveo kod bake.Nije mi mogla ispuniti sve moje želje ,ni, sve kupiti što sam želeo vladala je neimaština..Bio sam sretan kada sam dobijo,po koji kolač od maka ili od oraha,ponekad po koju palačinku.Ja sam je volio i danas se sjećam njezine ljubavne dobrote na spram meni.Slažem se sa Vama .Dobra baka puno znači i roditeljima i djeci,a posebno ona u privatnom poduzetništvu,tu je već lakše unucima ispuniti po koju želju više..Često puta baka postane i baka i… Read more »
Prekrasna priča ,sjetim se i ja svoje bake i igre da papirnatim lutkicama.Ta lijepa i topla sječanja nas liječe kada nam je naj teže.