Anđelka Koručulanić
Zelenu ljubav dijelim s Lorcom.
Ne, nisam mjesečar i ne pišem sonatu,
pišem o jahačima zelenih valova
na South Beachu i zelenim papigama,
o Green Bayu i čarima ribolova,
krijesnicama što zeleno svijetle noću
i zelenom vitezu iz mojih snova,
o jednom kasnom proljeću u Zelengaju,
poljupcima i nedozrelom voću
i vrućem zelenom čaju
po povratku u Zelen Dvoru,
o pistachio sladoledu
na Zelenoj Punti u Kukljici,
i šutnji zelenih algi u dubokom moru,
Marjanu, zelenom srcu Splita,
o tajni Zelenog jezera pokraj Tragosa,
o suncu u zelenim očima
i vrisku trava dok sam trčala bosa
na Šolti, u masliniku punom sjena.
Zelenu ljubav dijelim s Lorcom.
Njega odavno nema,
a ni ja više nisam zelena.
——————————————————————————
Anđelka Korčulanić, objavljeno u zborniku SUSRET RIJEČI, Bedekovčina 2016.