piše: Stjepan Poljaković
K brdima oči svoje uzdižem:
odakle će mi doći pomoć? (ps. 121.1)
Ciljnik vašeg Periskopa usmjeren je doista prema brdima, točnije prema Alpama. Na pragu nečega novoga, ja se prisjećam i hrabrim milim stihovima iz psalama.
Kada sam odlazio u izbjeglištvo davne 1992. u vlaku prema Koprivnici otvorio sam slučajno 124. psalam.
„….Da nije Jahve za nas bio– neka slobodno rekne Izrael –
da nije Jahve za nas bio:
kad se ljudi digoše proti nama,
žive bi nas progutali….“
25 godina poslije pamtim osjećaj ohrabrenja i utjehe koji me je preplavio. Vremenom su ti stihovi dobili još veću potvrdu i puninu. Iskustvo mene i članova moje crkve je upravo takvo. Samo Bogu milostivome možemo zahvaliti da smo još živi unatoč svemu i svima nasuprot nas.
Pogledajte oko sebe! Koliko pobjednika vidite? Koliko pomazanika vidite? Pomazanik je od Boga odabrana osoba da u njegovo ime čini čudesna djela. Ma što druga strana imala, ako s njima nije Bog, sve to ništa ne vrijedi. Ako se u svemu ne prepoznaju blagoslovi i ne vidi djelovanje Duha Božjeg, kolika je stvarna vrijednost svega? Zato volim sljedeće stihove:
„……Znam evo: Jahve će pobjedu dati svom pomazaniku,
uslišit’ ga iz svetih nebesa
snagom pobjedne desnice svoje.
„Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima,
mi imenom Jahve, Boga našega!
Oni posrću i padaju,
mi se držimo i stojimo…..“ (ps. 20. 7-9).
Jedan psalam zovem „sumamed“. Na tako malo mjesta toliko puno istine, nade i ohrabrenja! Nije ni čudno što se dio ovoga psalma citira na sahranama. Nađite 130.psalam, iščitavajte ga redovito nekoliko dana, možete pokušati ujutro pa navečer i razmišljajte o velikoj istini koja vam se nudi da se u nju uvjerite!
„…U Jahvu ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.“
Pod cijenu da me se čudno gleda, odgovorno tvrdim da se ničemu ne može vjerovati koliko riječi između korica Biblije. Biblija je jedini temelj moga vjerovanja.
Svijet u kojem živimo izgubio je kompas zaokupljen zadovoljavanjem vlastitih potreba. Malo ih je koji dižu oči k brdima, koji iskreno vjeruju u pomoć desnice s neba i koji „više no zoru straža noćna“ čekaju Boga.
Bogu hvala i slava što sam do dana današnjeg na ovaj način i preko ovog portala mogao dijeliti iskustva i svjedočiti za ono što sam osobno preživio i proživio. Vrijeme je da ohrabren i utješen stihovima meni najmilijih psalama krenem pod padine Alpa.
„…..Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.“ (ps. 23,4.)
Do čitanja!
Vaš Periskop