tekst: Sonja Breljak
foto: Zlatko Pavošević
Osijek/ U organizaciji Humanitarne udruge “Auxilium” koju vodi Marijan Gubina, suradnik Hrvatskog glasa Berlin, organizirana je u osječkoj knjižar “Nova” promocija knjige “Ono malo duše” Emila Cipara.
Istina, tamni oblaci su nad gradom prolijevali obilje vode, kišilo je kao malo kad. No, unatoč tome, skupilo se na prezentaciji lijepo “društvance” pa je stvorena i topla ugoda za čitanje priča iz “Ono malo duše”.
O autoru priča i urednici knjige, par riječi je izrekao Marijan Gubina opisujući vrijeme u kojemu je upoznao i susreo, danas pokojnog Emila Cipara.
Marijan Gubina je svojevremeno, Hrvatskom glasu Berlin ustupio pravo objave priča iz njegove još neobjavljene knjige “260 dana” koja je kasnije doživjela i postavljanje na kazališnu scenu, proglašenje “predstavom godine” kao i prijevod na njemački jezik. Tako je Hrvatski glas Berlin bio mjesto svojevrsne predpremijere djela koje opisuje zlo, ratno vrijeme u kojemu je Marijan, tada maleni dječak, zajedno s cijelom obitelji, doživio progon, zatvor i zlostavljanje.
O autoru je govorila Marta Gubina koja je svojevremeno lektorirala “Ono malo duše”. O knjizi i načinu na koji je nastala, ispripovijedala je potpisnica ovih redaka. Publika je pažljivo slušala dijelove Emilove priče: “Moja Story”, potom “Ukradeni život” i Metoda Kiselog kupusa” a na kraju i “Osječki dnevnik” kao i varijantu osječkog dnevnika kojeg je “vodio” i “pisao” Emilov Čuko.
– Knjigu smo do sada predstavili: dva puta u Brodu, Berlinu, Wiesbadenu, Essenu… A i da iz ove knjige na hrvatskom jeziku imaju šta naučiti i mladi koji teks tižu u Njemačku uvjeri me i kratki susret na autobusnom stajalištu u Essenu.
Mladića koji je upravo pogledao kud vozi jedan od autobusa na stajališu upitah to na njemačkom jeziku. –Wohin fährt diese Bus? Odgovori mi iz blagi, izvinjavajući osmijeh: „Niks rede dojč„, i produži dalje. Eto nas kasnije zajedno u istom autobusu za Berlin, grupa naših mladića koji tek skupljaju iseljenička iskustva. Imali bi šta iz Emilovih priča i iskustava i naučiti kako ne bi i oni poput lika iz priče „Metoda kiselog kupusa“ i za 20 godina (uz ono „niks rede dojč“) kao opravdanje, govorili: „Pa nisam došao učiti jezik već zaraditi novce!“ I nama je se pobrinuti da to tako ne bude.
Eto, imamo volju poraditi na prijevodu ove knjige na njemački jezik.
Premalo je tako iskrenih i autentičnih pripovijesti naših ljudi vani. Dugo su čekali progovoriti o tome kako im je, dugo su i Nijemci zanemarivali ovaj dio populacije svojih građana, opisujući i priznajući propuste rečenicom: Pozvali radnike a došli nam ljudi.
U Emilovoj knjizi diše baš ta ljudska strana, koje je on bio pun i u kome je ta ista bila doma. Doma u Njemačkoj. Doma u Hrvatskoj. Tako Emil. A tako mu i knjiga. Ona je svugdje kod kuće. Hvala vam da ste ovdje bili dio stvaranja tog toplog ozračja.Zahvaljujem Marijanu Gubina. Na trudu oko ove večeri. No, najprije , zahvaljujem mu, a što ne znaju mnogi, da je bio Emilu na pomoći u vrijeme bolesti i njegova boravka u Osijeku. Marti Gubina, da je lektorirala, bez naknade, “Ono malo duše”. Oboma je i u knjizi ispisana zahvala. Hvala Vam, rekoh na kraju promocije “Ono malo duše” u Osijeku.
Promociji knjige “Ono malo duše” Emila Cipara u Osijeku, između ostalih je nazočila i naša suradnica u rubrici “Jezični savjeti”, profesorica Sanda Ham, potom Branka Kandić Splavski iz rubrike “Cipele od lišća” kao i (unatoč teškoj prehladi) lektorica Hrvatskog glasa Berlin, Marija Kukić iz Kutjeva te dobra prijateljica Slava Ćorić.
Bio je to lijep susret i književni doživljaj. Njegova toplina ima svoj osnov u toplini priča i Emilovom duhu koji iz “Ono malo duše” i proizlazi. Hvala Osijeku!