GLAS

Ivan Babić
zvijezda1
Zatvaram ti oči
na odlasku.
Spavaj!
Zasijane zvijezde tiho niču.
Vraćam ti na lice prvu masku,
iz pamćenja brišem zadnju priču.

Tijelo ti treperi
na odlasku.
Miruj!
Aure u mraku polagano plove.
Osjetit ćeš dah pri zadnjem prasku,
prepoznati glas što te zove.

Ni mirisa nema
da te oda.
Zbogom!
S molitvom te rasipam u rijeku.
Duh ponovno lebdi iznad vóda.
Ne budi se – ljubav je u tijeku.

«Kasna molitva prstiju», Ceres, Zagreb, 1999

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments