Ivan Babić
Zatvaram ti oči
na odlasku.
Spavaj!
Zasijane zvijezde tiho niču.
Vraćam ti na lice prvu masku,
iz pamćenja brišem zadnju priču.
Tijelo ti treperi
na odlasku.
Miruj!
Aure u mraku polagano plove.
Osjetit ćeš dah pri zadnjem prasku,
prepoznati glas što te zove.
Ni mirisa nema
da te oda.
Zbogom!
S molitvom te rasipam u rijeku.
Duh ponovno lebdi iznad vóda.
Ne budi se – ljubav je u tijeku.
«Kasna molitva prstiju», Ceres, Zagreb, 1999