piše: Stjepan Poljaković
S vremena na vrijeme na test stignu sve one teorije s kojima se ponekada razbacujemo, dakako verbalno. Vaš Periskop je preživio jedan takav test. Sve ono što sam učio, tvrdio i čemu sam težio, trebalo je provjeriti i utvrditi u školi poniznosti.Dolina je to uzdisaja, nešto ljepše od doline suza.
Pjesma kaže: „Pod Alpama, gdje nema, majko, nikoga….“ Ne jednom sam ju pjevušio, negdje kraj štednjaka, sudopera, ili u šetnji s meni povjerenim “Adlerom“.
Posljednja tri tjedna teta Terezija me nakon svakog većeg uzdisaja pitala: „Kamo ide uzdisaj?“ Svaki od tih uzdisaja bio je zapravo uzdah olakšanja.
Onoga, koga služite rijetko ili nikada, ne zanimaju vaši problemi. On očekuje rezultate.
Pod geslom „Ordnung must sein“ i Lacijevom bilježnicom s preciznim naputcima u zadnjem džepu, prisjetih se kako i koliko Germani mogu biti precizni. Hvala Laciju gdje čuo i ne čuo!
Kada si u školi poniznosti, moraš biti spreman sebe staviti na posljednje mjesto. Onaj tko je pristao služiti drugoga, brinuti se za njega, mora biti spreman na odricanje.
Odricanje, nemio pojam!
Ma koliko vam netko platio, nekada nije jednostavno. Posebno ako se nađete u tuđini, 24 sata pod krovom s neznancima čiji životni ritam, navike i potrebe nisu ni približno nalik vašima.
Abraham je vjerom prihvatio poziv u nepoznato. Ponekada pritisnuti raznim potrebama i mi smo izazvani, da ne kažem natjerani prihvatiti isto u ime boljitka.
U šali sam rekao da idem raditi sve ono što sam svih ovih godina radio samo za novac. A znamo da u svakoj šali ima i ponešto istine. Oplodio sam sate i dane volontiranja onako kako se nikada ne bih nadao.
Kušnje su dolazile u valovima: prvo kušnja snalaženja, pa kušnja bolovanja i onda kušnja nostalgije. Sve sam prevalio na koljenima, ponekada i doslovno. Sve se zaboravi, a kudikamo je lakše kada vam drugi kažu da ste uspjeli i prije kraja kušnje i da vam se ponovo nadaju.
Uspjeh je, kada vam žena za koju kažu da je komplicirana, slaže sendviče za put i napominje da se toplo obučem kako ne bih ozebao.
Pokazalo se i dokazalo da stiže nagrada ako ste stvarno predani, spremni sagledati potrebe i probleme onoga s druge strane stola i odgovoriti makar samo srcem. Ne uvijek, ali kada dođe, slađa je jer joj se niste nadali.
Posebno sam ponosan i Bogu zahvalan što mi je iskazao neizrecivu dozu milosti.
Da, ponosan sam. Spoznaja da vas Stvoritelj svemira čuje kada ga zazivate, vraća vjeru, dostojanstvo i volju da prihvatite nove izazove.
„... Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.
Anđeo Jahvin tabor podiže
oko njegovih štovalaca da ih spasi.
Kušajte i vidite kako dobar je Jahve:
blago čovjeku koji se njemu utječe!
(Psalam 34; 7-9.)