Iz naše arhive/ objavljeno 05.12.2016.
Ivica Smolec
Prijatelji moji
i ljubavi moje
što trunete dolje,
uvele,
crne,
zgažene…
Uskoro odlazim i ja.
Moći će ova šuma i bez nas,
nova će generacija pjevati iste balade
kad dahne povjetarac
i plakati iste jadikovke
kad stušti se oluja.
Krug se zatvara i krenut će novi.
Mlado će se lišće,
svjetlozeleno,
puno sokova,
dodirivati nježno i sanjariti
na toploj proljetnoj kiši
o sretnom, vječnom životu.
Ali i mi smo živjeli,
voljeli,
maštali,
ljutili se i praštali.
Evo,
i ja oslobađam granu
za nove sanjare,
za nova prijateljstva,
za nove ljubavi…
16. 02. 2006.