Dijana Jelčić- Starčević, naša je nova suradnica u rubrici naslova “Umijeće vremena” zahvaljujući kontaktu i preporuci kolege i prijatelja Zvonimira Mitra, nekadašnjeg urednika portala Croatia.ch
Dijana Jelčić-Starčević je rođena 06.10. 1949 u Sarajevu. Studij fizioterapije završila u Zagrebu 1974.
Diplomirala kineziterapiju u Zürich-u. U Švicarskoj radila od 1974. do umirovljenja 2012. godine. Uporedo pisala poeziju i stručne radove.
„Osamnaest crvenih ruža“ Zagreb, 1986.
„Odakle dolazi ljepota“ Zagreb, 1987.
„Mostovi pod kojima se budim“ Zagreb, 2014.
„Nestvarno stvarni“ Zagreb, 2014.
Stručna knjiga: „Umijeće svakodnevnog pokreta“ Zagreb, 20o6
Uvršteno u zajedničke zbirke,
„Dotaknuti stihom“ Zagreb, 2013
„Dotaknuti riječju“ Zagreb, 2013
„Tebi za Valentinovo“ Zagreb, 2014
„Tebi za Valentinovo“Zagreb, 2015.
„Tebi za Valentinovo“Zagreb, 2016.
„More na dlanu“ Zagreb, 2014
„More na dlanu“Zagreb,2015
„Zbornik2- gornjogradski književni festival“Zagreb, 2014
„Ako sutra nikada ne dođe“ zajednička poetska drama, Zagreb, 2015.
„Isprepleteni dušama stiha“ zajednička zbirka poezije, Zagreb, 2015.
“Dijana Starčević piše pjesme odavna. Ona je kao dijete glumice rano dodirnula nevidljivi svijet sna i privida, lica i naličja, obraza i obrazine. A to nije njeno jedino iskustvo. Njena shvaćanja poezije su u žarištu dubljem od površine razine vidljivosti. Izvor ljepote ona traži u zatrpanoj dubini tragičnog pamćenja. Nije jednostavno imenovati unutarnja stanja ali je smisao pjesme upravo u tome da uobliči “to nešto bezimeno što raste..”, kako Dijana kaže u jednom stihu…
“Opusti se.
Zavoli dan u kojem se budiš, zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše…
Onda ćeš znati od kuda dolazi ljepota i da li je moj glas prošlost koju želiš zaboraviti.”
(dio recenzije Jure Kaštelana iz knjige “Odakle dolazi ljepota” Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.)….
Pa evo i nama na Hrvatskom glasu Berlin prigode, uz stihove i prozu Dijane Jelčić-Starčević, zavoljeti dan u kojemu se budimo…
Dobro nam došla, Dijana!
Ante, Muenchen
Hvala Vam na komplimentu,to je Vaše mišljenje,kada nebi vidio da to piše (Admin).Stvarno bi pomislio da postoji jedana Ante, iz Muenchena.
Postovani Josipe, i komentari su pisani radovi, dovoljni da se vidi iz njih red ili nered u necijim recenicama ali i mislima. Ne znam koliko se dugo bavite time, nisam pratio, ali ako ste to radili, pisali ovako kao ovdje, 27 godina, kako kažete, uzalud Vam sav trud, pogrijesili ste posao.
Ante, Muenchen
Taman posla,nakon skorom 27 godina,što pisanja članaka, što komentiranja u razloičitim medijama čovjek može i pogrješiti.I, sada će mi jedan mudrac poput,- Ante Muenchen soliti pamet, što bi ja trebao ili morao.,Ante ja više nebi o tome.Rađe pokažite Vi nama Vaše pisane radove,sa čim se inače bavite kada ne komentirate.
Gospodine Mayer, ako pisete i zelite javno objavljivati napisano, nije dovoljno da vi znate sto ste htjeli reci vec to treba biti i drugima jasno, onima koji citaju. Inace, pisete sami sebi. Imate ocito krivo misljenje o svojim sposobnostima i onome sto napisete. I kad vam se to kaze, to nije napadanje vec moje misljenje o vasem pisanju. Zato rekoh: ispeci pa reci. I da, povijest je najbolja uciteljica zivota, zivot je dobar ucitelj, kazu narodne mudrosti ali ne pronadjoh obrnuto kako to vi ispisaste.
Ante Muenchen.
Postoji i ono staro nariječe.Mudrost je najbolja učiteljica života.Ja, znam što sam htio s time reći.
A,vi me niste ljudski ni pitali,već ste me namali.Napadanje potiče na šutnju.
A ponekad je, gospodine Mayer potrebno se podsjetiti i one narodne mudrosti: ispeci pa reci.
Dobro nam došli.. Gospođo,-Dijana Jelčić- Starčević Već duže vremena želim Vas,pozdraviti.U tekstu se spominje i nekadašnji urednik portala,Croatija ch, Gospodina Zvonimira Mitar i meni vrlo poznata osoba.Zamjenik je to bio gospodina Ljutića jednog među osnivačima portala..Ali kako se komentari krećeju puževom brzinom,vjerujem da i drugima ide slično.Ispalo bi da promičem sam sebe.A to nisam nikad činio,već uz sebe promičem,hrvatsku riječ,hrvatsku kulturu baštinu i običaje,društva udruge i pojedince uključujući i njihove pojedine portale..Jer drugačije ne ide.Naravno i sve to,koliko je got u mojim mogućnostima.Pojedine mi je potrebno ponekad povući za jezik,da bi nešto rekli.Pa makar i sam za neko vrijeme potonuo… Read more »
Dijana draga,
poeteso dosegnute Ljepote,
s radošću pročitavši slovo o
povijesnom Tvom ukrcaju
na transatlàntik Hrvatski
Glas Berlina, srcem Ti
želi dugu i sretnu plovidbu!
Roko Dobra