Anđelka Korčulanić
učiš me glazbi u zvonu čaša
i lakim notama u dubini vina,
poeziji koja traži disonance,
cipelama – ogledalu osobe koja ih nosi
i providnosti što spoji nas,
do jučer strance,
učiš me ljubavi
usprkos sjedinama u mojoj kosi
kažeš, ti si baklja, sjaj…
krstiš me imenom Helena
kiši u Zagrebu i sve je zeleno
kao što je zeleno u kišno proljeće
i ljubav nam je još zelena,
a ja,
rumena, rumena…