BOSNA KOJA BOLI

S predstavljanja romana Nele Stipančić Radonić  „Grišnici i pravednici  (i njihovi savjetnici)“

piše: Dragica Šimić
Zagreb/ –Pišite,  jer sve ono što nije zapisano kao da se nije ni desilo.

Započeo je tako uvodnu riječ  gospodin Bošković iz Naklade Bošković iz Splita koji je prepoznao vrijednost  ovog romana  i odlučio ga tiskati.

Četiristotine dvadeset i sedam stranica tvrdo ukoričene knjige čijeg se izgleda i sadržaja  ne bi postidjeli ni veliki nakladnici.

Na naslovnici  je slika Hrvojev misal, vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić na konju, Istanbul, Topkapi  Saraj, a na koricama Blaženi  Anđeo Zvizdanović, upravitelj Bosanske franjevačke kustodije ( u vrijeme pada Bosne pod Osmanlije) koji je i jedan od sudionika radnje ovog romana.

„Svojim romanom Grišnici i pravednici Nela Stipančić Radonić pokušava oživjeti  srednjovjekovnu  Bosnu na dosad nepoznat način, u potrazi za pravim njezinim duhom iz toga doba i u pokušaju oslikavanja njezina kompleksnog identiteta.  Autorica je u najvećoj mjeri  vođena znatiželjom za odgovorima na još brojna neodgovorena pitanja koja se skrivaju iza dvorskih intriga, spletki, borbi, pa i ubojstava.  Jer, vrijeme samo  pokazuje ono što smo bili, što jesmo i što ćemo biti “ (iz kratke biografije književnice).

Znala sam da Nela ima puno toga za reći, pretpostavila sam da je njen roman prava mala povijesna riznica koja među svojim koricama skriva odgovore na pitanja koja sam i ja samoj sebi dugo postavljala:

– Tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo?

I više nego dovoljan razlog da se 12.12.2016. uputim u HKD Napredak u Bogovićevoj 1 u Zagrebu, na promociju Nelinog prvijenca.

–Bila su potrebna duga proučavanja i istraživanja povijesti  Bosne,  obrazložio je književnik Đuro Vidmarović, da bi se napisao jedan ovakav povijesni roman koji nas vodi u vrijeme zadnjih bosanskih kraljeva Kotromanovića.  Odlučiti se što je važno  za radnju romana, razvrstati podatke i uvrstiti ih u radnju da bi se prikazala prava i  istinita slika toga vremena.

Naglasio je činjenicu da je autorica otišla možda više u povijesna istraživanja i podatke  nego što bi to bilo jednom romanu potrebno ali upravo ta činjenica daje težinu i vrijednost ovom djelu.

-Krajnji sud ćemo ipak prepustiti čitatelju, zaključio je gospodin Vidmarović i  izrazio želju na kraju svog izlaganja, da ćemo uskoro biti na predstavljanju i drugih Nelinih romana, te da će autorica uskoro dobiti svoje mjesto u Društvu hrvatskih književnika.

Književnica Nevenka Nakić je započela predstavljanje knjige svojim doživljajem Bosne koju je posjetila nekoliko puta, ali s kojom nema nikakve krvne veze. Ljubav kojom je opisivala ovu moju domovinu lebdjela joj je u riječima, na licu, u pogledu. Suosjećajući  s vjekovnim  patnjama  naroda koji polako izumire u Bosni zbog stalnih ratova i iseljavanja, izgovorila je rečenicu koju nikako ne mogu zaboraviti.

-Kada razmišljam o Njoj, mene Bosna boli. Stalno ju ubijaju ali ona nikako da umre.

Profesorica Nekić naglašava bogatstvo jezika kojim se autorica služi u svom pisanju koristeći zaboravljena vremena kao što su pluskvamperfekt, aorist, te kako vješto upravlja dijalozima u romanu te služeći se povijesnim dokumentima oslikava vjerno prilike života u srednjovjekovnoj Bosni.

-Istina je danas nepoželjna u književnosti i  zato je autorica dugo tražila izdavača, jer kome treba istina u vremenu zaboravljenih vrijednosti  i  ideala, zaklljučila je poznata hrvatska književnica Nevenka Nekić  i  još jednom se zahvalila izdavaču koji je ipak prepoznao vrijednost ovog romana.

Riječi profesorice  dotakoše duboko i moju dušu. Uljuljana u ljepotu i sigurnost prelijepe mi domovine Hrvatske, zaboravih možda na kratko, a možda i  namjerno svoju Bosnu, postidjeh se pred sobom  i  veličinom ovih žena koje se usudiše govoriti o jednoj, danas sasvim nepopularnoj temi u suvremenom svijetu, vjekovnoj nesretnoj sudbini  hrvatskog naroda u Bosni  i  Hercegovini.

Zahvaljujem profesorici i književnici  Nevenki Nekić na divnom predgovoru i riječima ljubavi za moju domovinu i književniku Đuri  Vidmanoviću na njegovom viđenju autoričinog povijesnog romana, te samoj autorici  koja je i suradnica Hrvatskog glasa Berlin,  što je obogatila hrvatsku književnost jednim ovako vrijednim djelom. Bilo je pravo i istinsko zadovoljstvo slušati njihova izlaganja.

A  sada, neka započne avantura, odlazim Nelinim vremeplovom u jedno sasvim drugo vrijeme koje je nažalost, po svojem bremenu i težini, zapitanosti o pravim vrijednostima, slično ovom današnjem.