tekst i foto: Slavko Žebić
Osijek je po 27. puta bio domaćin „Krležinih dana“, od 12. do 14. prosinca 2016. godine i opetovano okupio kremu koja se danas bavi kazalištem u Hrvatskoj, dvadesetak i više znanstvenika, akademika, tetrologa, dramaturga, književnika i književnih kritičara, redatelja i glumaca.
Skup je to koji je sebi priskrbio pozornost domaće i inozemne javnosti, tim prije, što se već drugu godinu bavi temom: Hrvatsko kazalište u inozemstvu.
Organizatori ovog velebnog skupa su Hrvatsko narodno kazalište i Filozofski fakultet u Osijeku, Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe/Odsjek za povijest hrvatskog kazališta u Zagrebu a skup od prvoga dana podupiru Grad Osijek i Osječko-baranjska županija.
Dva dana su na Filozofskom fakultetu u Osijeku obilježila izlaganja sudionika znanstvenog skupa, a kao i ranijih godina na spomenik Miroslavu Krleži u parku kralja Krešimira položen je vijenac, uz prigodno slovo prof-emeritusa Stanislava Marijanovića, a istu večer predstavljena su nova izdanja, Uvod u primijenjeno kazalište Darka Lukića i Histrion ili autobiografija glumca, o čemu je govorio akademik Boris Senker.
Nakon toga Zbornik sa prethodnoga skupa u Osijeku predstavio je priređivač, Branko Hečimović, ujedno i predsjednik Odbora Krležinih dana u Osijeku.
Nastavljena je naravno i tradicija da se promovira HNK u Osijeku, koje ove godine bilježi 110. obljetnicu postojanja, a predstavilo se premijerom „Viteza hrvatske ravni“ Marije Jurić Zagorke u režiji Dražena Ferenčine, drugoga dana gostovalo je HNK iz Varaždina sa predstavom „Balade Petrice Kerempuha“ slavljenika Krleže u režiji Gerogija Para, dok je trećega dana gostovala predstava Gradskog kazališta iz Dubrovnika sa predstavom „Duša od krumpira“ Rade Jarka u režiji Ozrena Prohića
Krleža u Osijeku je Krleža kod kuće, rekao je Branko Hečimović, a ovogodišnji znanstveni skup praktički je nastavak prošlogodišnjeg propitkivanja prercepcije hrvatskog kazališta u inozemstvu. Želja nam je bila pokazati što je sve od hrvatske drame postavljano na inozemne daske, s akcentom na kazalište nekad i kazalište danas. Javljaju se i nove teme, primjerice recepcija Krleže u makedonskom kazalištu prema izlaganju Borislava Pavlovskog ili referat o prebvođenju dramskoga teksta sa jednoga jezika na drugi Sanje Nikčević.
Ovogodišnji Krležini dani u Osijeku otvoreni su jedinstvenom izložbom „Naš Shakespeare“ u povodu 400. obljetnice smrti najglasovitijeg svjetskog dramatičara, a govorio je intendant HNK u Osijeku, Božidar Šnajder i znanstvenica i autorica izložbe, Martina Petranović.
Šnajder je pozdravio gošću i čestitao joj prestižnu nagradu, te istaknuo kako je čast da je Osijek domaćin ove lijepe izložbe, tim prije, što je HNK u Osijeku osnovan sada već davne 1907. a već dvije godine kasnije imao je na repertoaru jednu Shakesapreovu dramu, što je znak da se već tada svrstavao u red europskih kazališta.
Tetrologinja Petranović je istaknula da je Osijek doista zaslužio biti domaćin ovakve izložbe zbog štovanja djela svjetskoga dramatičara ali i činjenice da je Shakespeare igran u Hrvatskoj i prije od 150 godina, još davne 1841. Izložba je bazirana na građi koja se čuva u Osijeku i Zagrebu, pa otuda i ovaj naziv izložbe. Birajući fotografije željeli smo publici vrlo sažeto pokazato što je moguće jasniju sliku toga vremena, pa su tu najistaknutiji likovi njegovih drama i nositelji glavnih uloga, od Marije Ružička, Andrije Pijaka, Emila Kutijara i drugih, pa su tu i fotografije predstava na otvorenom, primjerice ona poznata na zagrebačkom Maksimiru ili redoviti Hamlet na Lovrijencu u Dubrovniku. Tu su i originalna scenografska djela, oprimjerice još iz 19. stoljeća u spomen na Branka Šenou i općenito, posjetitelji će svakako uživati.
I za kraj, Antonija Bogner-Šaban, znanstvena savjetnica u Odsjeku za povijest kazališta, rođena Osječanka koja se uvije nanovo raduje dolasku u rodni Osijek. Pohvalila se i da je vjerna pratiteljica svih Krležinih dana, sa izuzetkom jednog ili dva izostanka, zbog događaja na koje nije mogla utjecati. Ovdje je izlagala na temu zastupljenosti hrvatske drame i inozemstvu iz nekoliko različiti rakursa, u odnosu na Europu i još neke svjetske metropole.
Ovo je ipak jedan specijalistički skup gdje je u žiži dramski žanr, jer na drugim skupovima, koji su jednako vrijedni, sadržaji su ugođeni problematici književnosti ili drugim aspektima. Naglasila je da joj je drago kako ova manifestacija daje mogućnost promociji HNK u Osijeku, koji već godinama pripremi po jednu premijeru za otvaranje a uz to i posjete susjednih kazališta, najčešće iz Hrvatske ali i susjedstva, pa su gostovala kazališat iz Pečuha, Subotice, Novog Sada, Tuzle , Sarajeva, Mostara, a zahtijevna osječka publika uvijek ih nagrada pljeskom.