MOJE RAZGLEDNICE
tekst i foto: Marijana Šundov
Zagreb, 23.12.2016. – Ponovo je ono doba u godini – kada se odlučujemo za neke nove početke, preispitujemo odluke, pitamo se gdje smo. Završava jedna godina druga počinje. Pitamo se gdje smo i jesmo li tamo gdje smo trebali biti.
Ponovo je ono doba u godini – iščekivanja, želje za blizinom dragih ljudi, kada se svjetlost žaruljica održava u našim očima, doba kada svi postajemo na neki način djeca, i prisjećamo se Djeteta koje se rodilo s obećanjem „ Mir na Zemlji ljudima dobre volje.“
Prigodno su uređeni naši gradovi. Zagreb nije iznimka. Advent u Zagrebu – mogu ga nazvati i kulturno-gastronomskim festivalom, koji se odvija po ulicama grada i trgovima, započeo je 26.11.2016. i trajat će do 8. siječnja 2017.
Nudi se doista pravo bogatstvo koncerata sa izvođačima različitih žanrova počevši od Trga bana Jelačića pa do koncertne dvorane „Vatroslav Lisinski“.
Najdraži su mi koncerti koji imaju humanitarni karakter poput u ponedjeljak, 19.prosinca – održanog spektakla pod nazivom „Želim život“. Tijekom te doista predivne, tako temperaturno hladne, ali ljudski tako tople večeri – kao i uvijek naši građani su pokazali solidarnost prema teško oboljelima u Hrvatskoj ali i u svijetu – pa su broj 060 9000 nazvali više od 200.000 puta te tako prikupili više od 1,25 milijuna kuna za daljnji rad Zaklade Ana Rukavina. Zaklada Ana Rukavina razvija Registar darivatelja koštane srži i stvara banku matičnih stanica s ciljem pomoći ljudima koji su oboljeli od leukemije te onima s teškim oštećenjem koštane srži.
Drugi humanitarni koncert na kojem sam bila bio je u srijedu, 21. prosinca 2016. u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”. Orkestri Oružanih snaga RH: Simfonijski puhački orkestar i Jazz orkestar zajedno sa gostima održali su božićni koncert u korist Udruge za pomoć djeci oboljelih od malignih bolesti “Ljubav na djelu”. Za cijenu od samo 20 kuna uživali smo u dvosatnoj dobroj glazbi i izvedbama.
Prošle večeri prošetala sam se ulicama Zagreba. Moja omiljena ruta je od Trga kralja Tomislava popularnog Tomislavca preko Zrinjevca do Trga bana Jelačića tj. Jelačić placa.
Na Tomislavcu je veseli Ledeni park za ljubitelje klizanja. Uz vesele prigodne zvuke i raznobojne reflektore dok promatrate ili čekate klizače možete se osvježiti uz kućice stojeći uz lampe, koje griju te popiti kuhano vino bijelo ili crno, kušati nove okuse zimskih koktel čajeva po guštu, pojesti kobasicu. Veliki je izbor kobasica samo treba ljubaznim prodavačima reći jeste li za ljuće ili blaže varijante kobasice. Uveseljava prigodni natpis na jednoj od kućica „Sve ima svoj kraj, samo kobasica ima dva kraja!“
Tom rutom uz Tomislavac preko Zrinjevca klopara i veseli dječji tramvaj ukrašen žaruljicama, a jedan od putnika tramvaja je naravno Djed Božićnjak.
Cijeli širi centar Zagreba je predivno urešen – ispred crkve svetog Marka tri su bora, lampe su prigodno ukrašene,a spuštajući se do Katedrale možete slijediti trag predivnih svjetlucavih ukrasa i izloga. Ispred Katedrale su već tradicionalno uprizorene „žive jaslice“. Kako je to izgledalo u Betlehemu, u štalici kada se Isus rodio prikazuje zajednica Cenacolo.
Na Trgu bana Jelačića na pozornici se smjenjuju izvođači, a kućice-štandovi nude doslovno svašta – hranu, piće, suvenire, poklone, ukrase…Uvijek je gužva. Dok se spuštam ponovo preko Zrinjevca tražeći na sajmu prigodne darove za drage ljude razmišljam o svojim prijateljima i prijateljstvu.
Prijatelji su dar, ali da bismo imali prijatelje moramo i sami biti prijatelji. Svakom od svojih prijatelja kupujem na sajmu sitnice za koje znam da će ih razveseliti. Najmanje je tu važna cijena – ono što je najvažnije je ljubav i poruka – sjetila sam ih se. Tu su u mom srcu oni koji su blizu i oni koji su daleko. Prijatelj treba biti tijekom cijele godine, a ono najdragocjenije što mi ljudi jedni drugima darujemo je vrijeme našeg života.
Događa se i da se udaljimo od prijatelja. Meni se to dogodilo i iako isprva osjećamo ljutnju i preispitujemo se zašto i kako, mislim, kako to ne treba raditi.
Neki ljudi se promijene i to nema veze s nama, nekima se životne okolnosti promjene i jednostavno to više nije „ono prijateljstvo“ na koje smo navikli.
Treba biti zahvalan za vrijeme koje smo zajedno proveli u prijateljstvu i bez ljutnje nastaviti dalje.
Nastaviti dalje…