piše: Žarko Delač
U javnom prijevozu, kod frizera i naravno u kafićima, mogu se čuti raznorazne informacije ili priče. Često neprovjerene, ponekad preuveličane ali ipak koliko- toliko, istinite.
Neke od njih, poput incidenta koji se dogodio u vlaku iz Zagreba za Karlovac u kojem je deblji kraj izvukao kondukter, želim podijeliti s vama.
Ništa neobično, da nije bila riječ o jednoj navijačkoj nogometnoj skupini koja nije željela platiti prijevoznu kartu. Danak je na kraju platio zaposlenik HŽ-a. Stoga, nije nikakvo čudo da te iste navijačke skupine bez straha bacaju topovske udare, izazivaju nerede na igralištima ili izvan njih, neukusno navijaju ili jednostavno opljačkaju trgovine.
No, priča se može proširiti i dalje a akter je zaštitar u trgovačkom lancu koji je zatekao u krađi pripadnika jedne nacionalne manjine koja je poznata po hrabrosti kad se nalaze u skupini od njih barem desetero. I tako je naš jadni zaštitar revnosno obavio svoju ulogu no, kao što rekoh, kradljivac se vratio i ohrabren efektom krda počeo prijetiti.
Zaštitar je od svojih nadređenih zatražio pomoć i kad je dobio odgovor da se sam snađe, snašao se i zaključao u trgovinu. Drugi dan je dao i otkaz.
Naravno, policija nije izašla na teren jer za krađe manje vrijednosti od 1500 kuna što je u sferi prekršaja, nema opravdanja za intervenciju. Stoga pojedini pripadnici navedene nacionalne manjine, bez straha pljačkaju grobove, bakrene oluke ili željezničke vodove i bez obzira na opasnost u koju time dovode putnike, ostaju nekažnjeni.
Eh, da je vratiti kotač prošlosti unazad i suočiti ove huligane s nekadašnjim milicajcima!
Nadalje, u kuloarima se može čuti i na koje su sve načine pojedini ministri peglali službene kartice za svoje potrebe, a za neke od njih su ipak podignute istrage. No, s druge strane, za daleko veća kaznena djela pojedinci se ne procesuiraju već dapače uživaju i nadalje društveni ugled.
U posljednje se vrijeme vode i rasprave o saborskom zastupniku koji je donedavno bacao kamenje na hrvatsku policiju, a danas se „ispisuje“ iz rimokatoličke crkve.
Srećom da nam filmska industrija nije razvijenija jer bi nas u saboru zastupale i glumice za odrasle kao nekoć u Italiji!
I tako, sva ta razglabanja redovito završavaju s pitanjima: – Kako je to moguće? No, nitko nema pravi odgovor.
Možda se ipak odgovor može naći iz još jednog primjera ali ovog puta iz Norveške.
Priča kaže kako su naši ljudi izašli ispred trgovine i lagano se opuštali uz ispijanje iz pivskih boca. Nije prošlo niti 5 minuta i došla su policijska kola s desetak specijalaca i potrpali ih u maricu.
Stvarno krije li se odgovor kako ipak u nekim segmentima trebamo žaliti za mrskim milicajcima?