O ČEMU JE RIJEČ
piše: prof. Žarko Delač
Obljetnica osnivanja nogometnog kluba Hajduk još je jednom pokazala koliko su Hrvati skloni proslavama i majstori spektakala.
Unatoč teškoj gospodarskoj situaciji i ekonomskoj krizi, a osobito u Dalmaciji i velikoj nezaposlenosti, hajdukovci su smogli snage i sredstava za organizaciju nezaboravnog događaja.
Takvim poletom i elanom pristupili smo i organizaciji svjetskog rukometnog prvenstva koje je bilo neusporedivo kvalitetnije nego nedavno održano u Švedskoj. Slično je sa Snježnom kraljicom, svjetskim prvenstvom u vaterpolu, Svjetskim vojnim igrama i da ne nabrajam dalje.
No nije to slučaj samo u sportu. Političke konferencije i okrugli stolovi, turističke manifestacije i vjerski događaji moraju biti ogledalo naše gostoljubivosti i domaćinstva. Bez obzira na cijenu i posljedice organizacije tih događaja.
Kao da imamo neodoljivu potrebu dokazivati svijetu kako smo u svemu najbolji, da kod nas nema krize i uštede na svakom koraku.
Šteta što tu silnu energiju i ulaganje ne usmjerimo i kanaliziramo u neke druge, a ne samo organizacijske projekte. Recimo gospodarske ili ekološke.
Zanima me koliko bi Hajdukovaca ili Dinamovaca sudjelovalo u ekološkoj akciji čišćenja Marijana ili Sljemena?
Ili u volonterskoj akciji izgradnje Veteranskog doma za beskućnike, branitelje iz Domovinskog rata?
Sigurno puno manje nego što je Bad Blue Bojsa bilo u Sesvetama u dogovorenoj tučnjavi!
Ne da više nije dovoljno dijeliti se na Jug i Sjever, a glavni su djelitelji tzv. Dinamovci i Hajdukovci već se unutar sebe dijelimo sve više i više.
Zar je moguće da je u Hrvatskoj nerješivo pitanje kako nas spasiti od nas samih?
Gdje su vremena iz početka 90-tih kada smo svi disali kao jedno i imali samo jedan cilj i viziju, stvoriti Hrvatsku državu! Možda nije kasno da se jedinstvo ponovno potakne i ta silna energija koju smo vidjeli ovih dana diljem Dalmacije korisnije usmjeri!
Tko će to napraviti, kada i kako neka čitatelji prosude!
Poštovani gospodine slažem se sa vama svima da smo prije bili složnija braća. No danas nam nije dovoljno samo sloga već je uz nju potrebna i znanost praksa i iskustva,koja kako vidim imamo i mi u dijaspori sličnoga društvenoga posla. Strašno se bojim da smo glave previše ugurali u državnu politiku što je u neku ruku i razumljivo jer nam upravo ona kao najvažniji činbenik naše Hrvatske države ne funkcionira kako treba a morala bi biti još bolja i djelotvornija. Ujedno nam ispada kao da smo zanemarili vođenje sportske politike kulturnih i sportskih klubova i zajednica,ono što mene zabrinjava da… Read more »
da, gdje su ta vremena iz početka 90-ih? po svemu sudeći, prohujala su s vihorom…ipak, dijelim misljenje autora članka da možda nije kasno…možda smo se samo za trenutak (sve ove godine) zboravili…volio bih da je tako. jer hrvatska ima budućnost, bolju od mnogih drugih država