piše: Marija Juračić
Navalio zet da se cijepim. Kaže, dolazi gripa, samo što nije. Kao da nam se već nalazi u dvorištu. Odvraćam mu da se nikada nisam cijepila pa neću niti sada u zrelim godinama. Iako sam stalno okružena ljudima, nikada nisam dobila gripu. Zato što se nisam cijepila.
Ali on zapeo kao da ga plaća neka farmaceutska firma: “Opasna je za starije ljude. Trebate se cijepiti.“
Začudo, više razmišljam o sklopu njegove rečenice, nego o njenom sadržaju. Kako je to fino i pažljivo rekao. „Starije ljude.“ I kakav nam je to jezik u kojem komparativ posluži za ublažavanje značenja? Nema logike. Pridjev stariji je komparativ od pridjeva star, ali kada ti netko kaže da spadaš u stare ljude, osjetiš se kao da stoljeća nosiš na ramenima, a kada ti kaže da spadaš u starije ljude, nekako ti je lakše, kao da nisi još sasvim star. Stilsko i gramatičko značenje riječi „stariji“ se ne podudaraju u svim slučajevima. No, kako bilo. Stara ili starija, ne kanim se cijepiti.
Što se tiče napasnih reklama koje nas zasipaju s uvažene dalekovidnice, zabranila bih lijekove koji skrivaju simptome gripe. Čovjek je bolestan, a simptoma nema. Radi, kreće se među zdravim ljudima i prenosi zarazu. Ne sklanjaš se od njega jer misliš da je zdrav. Čak mu i ruku na pozdrav pružaš. Dopuštaš mu i da te poljubi jer se niste vidjeli od stare godine.
Pa to je i svrha propisanog lijeka. Širiti zarazu tako da i drugi ljudi posegnu za njim. Kako perfidno.
O teorijama zavjere neću zetu ništa reći. On misli da su to gluposti. A ja mislim da su jako očite. Evo primjerice, situacija s gripom. Koja bi to država besplatno cijepila svoje penzionere? Ili ljude pred mirovinom? Kojom nakanom? Razmislite! Potrošila bi silan novac da održi penzionere u zdravlju? Da im duže daje mirovinu? Godinama! Uviđate vezu? Sada vam je jasno zašto odbijam cijepljenje.