NAŠA MALA ZADOVOLJSTVA

piše: Stjepan Poljaković
11002660_776255385797748_6322108484245953454_n„…Prava je sreća čovjeku jesti i piti i biti zadovoljan svojim trudom kojim se muči pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuđena.
“  (Propovjednik  5.7)

Vaš se Periskop vratio pod svoje brdo. Bog ga blagoslovio novim iskustvima koje je riješio podijeliti s vama.

Ne znam, jeste li se ikada zamislili, što sve propuštate gledajući u daljinu?!

Boraveći pod Alpama, prisjetih se nekih sitnih zadovoljstava u kojima se uživalo u nekim drugim vremenima. Na primjer: Tom i Jerry u 6 i 10 navečer, radovanje prvom snijegu, igranje društvenih igara… Sjetite se vi svojih zadovoljstava koje ste skoro zaboravili, a u kojima biste uz malo truda ponovo mogli uživati!

Zašto se odričemo malih zadovoljstava i što nas to sprječava da u njima uživamo?

Razgovaram neku večer s obitelji pokojnoga susjeda. I čega smo se sjećali? Sjedenja pod Franjinom kajsijom i Perinim orahom, dana kada nije bilo struje pa smo u 3 popodne opalili mali koncert.

Čega se mi to u konačnici sjećamo?

Svaki dan se savijamo pod teretom redovnih obveza uplašeni  neizvjesnošću onoga što dolazi. Nije li to razlog više da baš zbog toga počnemo cijeniti mala zadovoljstva?

Robovi smo svojih želja i krive predodžbe o sebi. Nekada toliko konstantno glumimo s maskom na licu da zaboravljamo što smo, tko smo i kakav nam je usud.

Živimo u brzom vremenu u kojem je gubitak vremena luksuz. Budimo pošteni prema onima oko sebe, budimo otvoreni, poštujmo njihovo vrijeme i pokažimo im pravo lice! Treba biti toliko hrabar i biti ono što jesi.

S vremenom nam se događa, da zaboravljajući i zanemarujući ta mala zadovoljstva oko sebe, zaboravljamo i iskustva i radost  koju smo imali s Bogom, a koja su počela malim, ali konkretnim događajima.

Naše srce teško se može prevariti. Zatvarajući ga, oko njega zidamo redove kamena koje je sve teže razbiti.

Otkrivenje u sebi čuva stih koji nas opominje:

„Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio.  Spomeni se, dakle, odakle si pao, obrati se i čini prava djela...“ (2.4)

Što je davalo i daje snagu naraštajima vjernih? Što se ono nabraja u Bibliji u trenutcima kada se želi ohrabriti uplašene? Naša pravedna djela ili Božja djela? Čija je ljubav čišća, veća i o čijoj mi to ljubavi ovisimo? Čija nas pravednost opravdava i što smo pozvani dijeliti pravednost  koje u stvari nemamo ili iskustvo prve ljubavi? Kome možemo zahvaliti sve ono što danas imamo? Što nas je privuklo Bogu? Naše nastojanje da budemo pravedni ili svijest o tome da nas Bog stvarno voli?

Sve pozivam da budemo trijezni, razumni i svjesni vremena u kojem jesmo. Godina pred nama donosi nove izazove, a mi možemo prihvatiti onaj izazov koji se tiče nas osobno, da budemo iskreni i pošteni prema sebi, Bogu i svima oko sebe.

Ako nam to pođe za rukom, moći ćemo uživati u jelu, piću i svemu što nose dani pred nama, svjesni da je to dar od Boga i njegova volja za naš život.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments