STAZOM SVOJE AURE

piše: Esad Redža
aura-Svima nam fali sunca i nečeg što će nas povezati. Razdvojila nas tmurna vremena, jad i  EGO,
razmišljao je naglas tamo na željezničkoj stanici.

Znali su ga mnogi. Uvijek je bio tu, uvijek u istom masnom kaputu i visokim tenisicama. Ispijena lica, dubokih bora i vatrenih očiju.

Teško ga je bilo pogledati u oči. Gotovo vas je dirao očima. Osjetili biste taj pogled skroz do kostiju. Kratak susret s njim donosi i bol i istinu i sve ono što zna biti  neugodno.

Ta njegova aura bila je široka i duboka, upravo toliko, koliko je široka ta stara željeznička stanica. Od klupa čekaonice, do prvog perona.

Baš u zoni te aure našao se mali dječak s vrućim slancem u ruci. Otrgnu se na tren iz ruku svoje majke i stane u sredinu  utabane nevidljive staze.

“Ego, Ego, Ego…tko ti je taj Ego?”, pita malac.

Taj tren svi su zastali pa i on, onakav visok i tanak.  Tik do malca u bliskom susretu našle su se i njihove tenisice, dijelila ih je širina jednog slanca koji je malcu baš taj tren ispao iz ruke. Je l’ od straha ili nečeg drugog, nikad nećemo saznati.

Našli su se uglavnom, oči u oči. Scena za pamćenje.

Majka, sva prestravljena, diže se s klupe ne bi li pokupila malca u zadnji tren, prije nego ga dohvati div u masnom kaputu. No, div je bio brži.

Podigao je prvo slanac, zagrizao ga do pola pa onda tako punih usta, podigao malca do razine svojih očiju i promrmljao:  “Gospođo, ne brinite”.
Ona ga je uhvatila za mastan kaput, protresla ga i zavapila: “Pusti ga !”

Malac i on su netremice gledali jedan u drugoga, nju nisu doživjeli. Panika je obuzela sve oko aure.

“Pusti ga !”, odzvanja cijelom stanicom.

Nešto je, nakon zvižduka prometnika, div šapnuo malcu na uho.  Svi su to vidjeli. Malac je sa smiješkom na licu spušten majci u ruke. Div se isto smiješio.

Vlak je ulazio u stanicu. Svi su skočili uloviti što bolje mjesto.

Malac je cijelo vrijeme mahao divu, a on je stazom svoje aure koračao čvrsto i s vatrom u očima, čekao neke nove putnike.

Namignuo je malcu. Nešto ih je spojilo na tren u ova tmurna vremena, jad se rastopio. A Ego je ovaj vlak propustio.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments