Mirjana Blašković
Obuvam danas
Cipele nove
Nastavljam šetnju
Što život
Se zove
One crne
Pohabane stare
Ne bacam
Već stavljam
Sa strane
Ostavljam neka
Ih vrijeme
Prašinom prekrije
U punom
Ormaru zaborava
Možda poželim
Opet prošetati
U njima
Onim starim
Poznatim putevima
Sjetim se
I one
Su nekad
Nove bile
Bljestale su
Hodale smo
One i
Ja skupa
A onda
Se neprimjetno
Polako umorile
U hodu
Odlučile su
Same jednog
Kišnog dana
Propustiti vodu
I već
Neko vrijeme
Sa još
Malo blata
Skrivaju se
Tužno u
Ormaru iza
Mojih vrata
Sažalit se
Neću vraćam
Ih na
Mjesto nek
Zaborav traže
U tamnome
Kutu jer
Danas je
Dan za
Cipele nove
Nastavljam šetnju
Što život
Se zove