(2. DIO)
piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
Prošli puta pisala sam o pisanju upravnog govora u situaciji kada se upravni govor nalazi bez rečenice objašnjenja i kada se rečenica objašnjenja nalazi ispred upravnoga govora. Danas ćemo se prisjetiti kako pravilno pisati kada se upravni govor nalazi na početku, a rečenica objašnjenja iza nje.
Ako prije pišemo upravni govor, a potom rečenicu koja ga objašnjava, tada vrijedi:
Navodnik dolje, veliko slovo… interpunkcijski znak, navodnik gore, a rečenica objašnjenja počinje malim slovom. Ako je upravni govor izjavna rečenica, na kraju umjesto točke dolazi zarez i nastavlja se pisati malim slovom. Upitne i usklične rečenice završavaju upitnikom, odnosno uskličnikom i navodnikom te se ne stavlja zarez da ne bi bilo gomilanja znakova. Nastavljamo također malim slovom.
Primjeri:
„Danas je lijep dan“, rekao je Marko.
„O, kako je danas lijep dan!“ uskliknuo je Marko.
„Hoće li danas biti lijep dan?“ pitao ja Marko.
Ako umjesto navodnika koristimo crtice, one tada zamjenjuju navodnike na početku i kraju rečenice koja je upravni govor.
– Danas je lijep dan. – rekao ja Marko.
– O, kako je danas lijep dan! – uskliknuo je Marko.
– Hoće li danas biti lijep dan? – pitao je Marko.
Rečenica upravnog govora može biti umetnuta između, ispred ili iza rečenice objašnjenja. Također se upravni govor može sastojati i od više rečenica. I tada postoje neka pravila, ali o tome idući puta.