POSLJEDNI OPROŠTAJ

tekst i foto: Sonja Breljak   ...foto album

Berlin/ Nezapamćeno veliki broj Hrvata i Nijemaca, obitelj, prijatelji, radne kolege, okupili su se u podne netom prošloga četvrtka na groblju Alte St.Matthäus-Kirchhof u općini Schöneberg, u namjeri, do mjesta posljednjeg počivališta ispratiti Ivana Bitunjca, predsjednika Zavičajnog kluba Brođani, preminulog 01. ožujka u berlinskoj bolnici Emil von Behring.

Pogrebni obred predvodio je fra Edvard Sokol uz sudjelovanje fra Radoslava Tolića i đakona Nikole Horsta Kaye. Fra Edi je govorio o Ivanovoj dobroti i vjeri u Gospodina, te o žalosti onih koji ostaju, žalosti koja ne prelazi u očaj već u zahvalnost na daru u obliku Ivanova lika, života i djela. Brojni vijenci i cvijeće prislonjeni uz kovčeg preminulog, govore o pažnji berlinskih Hrvata ali i zaslugama preminuloga.

Potom se duga kolona zaputila do mjesta posljednjeg počivališta.

Berlinsko groblje Alte St.Matthäus je osnovano 25. ožujka 1856. godine. Mjesto je to gdje su sahranjeni brojni poznati Berlinčani, poput arheologa i antropologa Rudolfa Wirchova te poznatih sakupljača bajki, braće Grimm.

Nakon pokopa, obitelj, prijatelji i poznanici pokojnika, okupili su se u prostorijama Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Brelin. Knjiga žalosti je i ovdje bila otvorena za sve.

U svoje ime i u ime Hrvatske zajednice koju vodi predsjednica Mira Kiš, od  Ivana se oprostio Ivan Salopek:

– Draga Barice, Veronika, Martina, draga djeco. Poštovana ožalošćena obitelji, rodbino, prijatelji, kolege i znanci pokojnog Ivana. Teško mi je ovoga trenutka birati i naći riječi oproštaja, iz puno razloga. Obitelj gubi marljivog, dragog i dobrog supruga, oca i djeda. Zavičajni klub Brođani gubi svog vrijednog nezamjenivog člana, jednog od osnivača Zavičajnog kluba Brođani kao i dugogodišnjeg predsjednika.

Hrvati u Berlinu gube jednog časnog domoljuba, požrtvovanog humanitarca koji je neumorno i nesebično bio spreman, pomoći gdje je to bilo potrebno. Za vrijeme Domovinskog rata neumorno je organizirao i skupljao pomoć za svoj Slavonski Brod, ali i za druge gradove i mjesta širom Hrvatske. Poznate su ili bolje rečeno, već tradicionalne humanitarne zabave „SLAVONIJO U SRCU TE NOSIM“ i „VESELI SE POSAVINO“ Ova druga je ove godine, na žalost zbog njegove teške bolesti morala biti otkazana.

I ja njegovim odlaskom, gubim jednog dragog prijatelja, čovjeka koji me je uvijek susretao srdačno i s radošću, kao i ja njega. Upoznali smo se na služenju vojnog roka. Poslije se nismo viđali do 91. godine, kad smo se sreli, kako to može biti kod Ivana, na jednoj humanitarnoj akciji, kada smo u Berlinu ugostili vukovarsku djecu. Od tada se redovno srećemo i kontaktiramo.

Znali smo nekada i satima razgovarati telefonom. Najviše su bile teme život i rad u našim udrugama. Dva puta smo bili u Švedskoj na turnirima bele u tamošnjoj Hrvatskoj Zajednici, s kojom smo napravili kontakte i oni su sa svojim Kulturnim društvom bili gosti u Berlinu kod Zavičajnog kluba Brođani. Razgovori s Ivanom, njegovi savjeti i iskustvo su jako utjecali na mene, da preuzmem vodstvo Hrvatske Zajednice. Znao je reći, „Nađi poštene ljude i sa složnim radom uspjet će te. Bilo bi šteta da se Zajednica zatvori“. Tako je i bilo. Naša zajednica, danas radi uspješno. Imamo ove prostorije, koje pored proslava, tribina, raznih sastanaka, na žalost koristimo i u ovakve svrhe kao sto je ova sada. Zato sam Ti dragi Ivane zahvalan, na tvojim razgovorima i druženju s Tobom. Draga Barice, Veronika i Martina, draga djeco, u ime Hrvatske Zajednice i moje osobno primite moju iskrenu sućut. Jedan je pjesnik rekao, da smrt zapravo ne postoji, jer ljudi umiru, samo kada ih svi zaborave. Ti Ivane ne moraš brinuti. Tvoja obitelj rodbina i Tvoji prijatelji nikad Te neće zaboraviti. Dragi Ivane, neka Ti je vječna slava i hvala. Bilo je dobro poznavati Te i uvijek ćeš nam nedostojati. Počivao u miru Božjem!