Kino otok – Najbolji dokumentarni filma na goEast festivalu 2017.
piše: Ivica Košak
Wiesbaden, 2. svibanja 2017. Na 17. izdanju međunarodnog festivala srednjoeuropskog i istočnoeuropskog filma goEast, koji se održavao od 26. travnja do 2. svibnja u njemačkom gradu Wiesbadenu, prikazano je i šest hrvatskih filmova.
Dugometražni igrani filmovi Ne gledaj mi u pijat i Goran, manjinske hrvatske koprodukcije Sieranevada, Dobra žena i Dnevnik mašinovođe te kratkometražni dokumentarni film Kino otok.
I ovogodišnji festival u Wiesbadenu pokazao je kao multikultura živi i održiva je. goEast festival je zamišljen kao prozi u svijet istočne i jugoistočne Europe. Pa iako se ovdje radi o njemačkoj inicijativi, ona nije manje europska. Dapače, ako je naglasio dr. Müller , predsjednik filmske zaklade iz Frankfurta: goEast festival ima svjetski karakter. Sa snažnim slavenskim pečatom usprkos engleskom jeziku kao pretežnim sredstvom komunikacije. A nagrađeni naslov „kino otok“ na vrlo upečatljiv načini upozorava kako film u službi komunikacije ne smije izolirati ili odvajati, stvarati otoke-ljude.
Kino otok, režisera Ivana Ramljaka, prepoznat je u od žirija kao najbolji u klasi dokumentarnih filmova na festivalu 2017. godine. Šestero svjedoka vremena prisjeća se u filmu nestale kulture posjećivanja kina u malim mjestima na hrvatskim otocima tijekom druge polovice prošlog stoljeća i omiljenih filmova te događaja vezanih uz gledanje i prikazivanje filmova. Filmovi koji su im obilježili živote. Poetski dokumentarac Kino otok zanimljiva je i vizualno dojmljivo stilizirana priča o kolektivnom iskustvu gledanja filmova u malim otočkim mjestima, u kojima je zbog izoliranosti otoka i povezanosti zajednice doživljaj gledanja pokretnih slika na platnu bio mnogo intenzivniji. Za otočane je kino predstavljalo jedini prozor u svijet, nije bilo televizije, telefona. Otočani su u filmskim žurnalima mogli vidjeti što se u svijetu događa, kako se ljudi u svijetu oblače, što jedu. Otoci imaju taj dodatni element odsječenosti, a i kino je samo za sebe otok, mjesto na kojem se na neki način izoliraš od svakodnevnog života, rekao je režiser Ramljak dodavši kako je najviše vremena i truda tijekom snimanja filma ispunilo istraživanje na tridesetak otoka Od obilnog prikupljenog materijala napravljen 35 minutni dokumentarac.
Dugometražni prvijenac Hane Jušić Ne gledaj mi u pijat, iako nije dobio novčanu nagradu, ali predstavljen je od strane žirija kao zapaženi filmski projekt, za koji se Gabi Babić, voditeljica festivala nada, kako će pronaći i svog europskog ako već ne i distributera za njemačko govorno područje.
Film je već dobio priznanja i nagrađivan je u Veneciji, Varšavi i Tokiju. Film prikazuje skučene okvire malogradske sredine negdje na Jadranskoj obali, Daleko od turističkog ludila, protagonistica filama, Marijanina živi otuđeno. Njena svakodnevica vrti isključivo oko njene obitelji. Obitelj Petković žive u minijaturnom stanu, doslovno jedan na drugome. U tom stanu nema svjetla, stalno su spuštene rolete. Svi objeduju za malim stolom, spavaju u istoj sobi dok im noge dodiruju glave. Ta neuglednost ambijenta toliko je intenzivna, da zahvaljujući redateljičinoj ingenioznosti prelazi na publiku koja kao da osjeća neugodni miris znoja, prljavih nogu. Zadah neimaštine i nesretnog života te čudne obitelji, koju je redateljica smjestila u radničku šibensku četvrt postaje budi nelagodu. Tijesna stambena situacija je odraz opće skučenosti života u kojemu se međusobno dovode do ludila. Lišeni su emocija, svi žive jedni s drugim, trpe se silom prilika, ali se ne podnose. Nakon što dominantni otac obitelji doživi moždani udar i ostane prikovan uz krevet, Marijana preuzima ulogu vođe čopora. Život joj se odvija između bolnice, u kojoj radi kao laboratorijska tehničarka stana u kojoj njena neodgovorna mama i lijeni brat situaciju čine sve težom. Marijana radi dva posla kako bi održala obitelj. Kada stvari postanu nepodnošljivima, Marijana traži izlaz. Počinje iskušavati svoje osobne granice kroz susrete s nepoznatim muškarcima: ovaj, za nju nov, okus slobode navodi je da granice pomiče još dalje. Odlučiti što bi zapravo trebala s tom slobodom, sad kad ju napokon ima, Marijani tjelesna ljubav postaje veliko iskušenje. Usamljenost, žudnja za pažnjom, ljubavlju, dodirom i seksom nisu vulgarni, ali ipak razgolićuju svakodnevnicu jednog društva koje kao da se povratilo, čitavo jedno stoljeće unazad.
Ne gledaj mi u pijat mogao se zvati i ne miješaj se u moj život! Pa ipak smo svi (koji su gledali film) na neki način umješni i taj povratak u bespuće sudbinske podređenosti. Čitanje Povratka Filipa Latinovića traje možda malo duže, ali zadah kaljuže predgrađa je posvuda i zauvijek isti.
Međunarodni žiri festivala izabrao je 14 kandidata iz Hrvatske, Rusije, Bjelorusije, Gruzije, Mađarske, Čečenije, Ukrajine i Poljske, a koji su na pitch prezentaciji predstavili projekte. Mlada hrvatska scenaristica Karla Lulić predstavila je potencijalnim internacionalnim producentima, fondovima, distributerima na ovogodišnjem izdanju East-West Talent-Lab na goEast festivalu filmski svoj projekt Slijedi…
Slijedi… je postapokaliptični film Karle Lulić koji govori o svijetu gdje nestašica vode rastače društvene vezi i pojedinci se ogorčeno bore jedni protiv drugih. Nestašica je jedni vanjski uzrok. Pa ipak, u filmu se otvara perspektivu, izlaz uz gotovo mesijansku poruku jednog četveronošca – slijedite put sloge i suradnje i nestašica (vode) može biti prebrođena.
Projekt ima ekološku jedno kao i etičku dimenziju. Slično poruci filma U ime jagode, čokolade i duha svetog i ovaj film je društvena kritika, s izvjesnom dozom crnog humora. Karla Lulić živi u Parizu gdje vodi filmski studio Magnolia Noir.
goEast – Festival filma lansirao je projekt OPPOSE OTHERING! Još 2016. godine, uz podršku njemačke fondacije EVZ (Erinnerung, Verantwortung und Zukunft). Mladi filmaši i filmašice iz Njemačke i zemalja centralne i istočne Evrope su u timovima od po dvoje krenuli na filmsko putovanje kroz svoje zemlje. Njihov glavni cilj bio je da iskoriste kinematografiju kako bi istražili/e mizantropske stavove prema individuama različitih društvenih, religijskih, etničkih identiteta, ili seksualne orijentacije/rodnog identiteta, i predstavili filmske portrete osoba i projekata koji promoviraju solidarnost, građansku hrabrost i otpor diskriminaciji. Na ovogodišnjem festivalu predstavljeni filmski radovi u čijem ocjenjivanju je prisustvovala hrvatska književnica Mima Simić. Projekt OPPOSE OTHERING! se suprotstavlja velikom rasponu formi otuđivanja drugih i drugačijih koristeći se kinematografijom, s ciljem otkrivanja marginalizacije individua različitih društvenih, religijskih, kulturnih i etničkih pozadina i/ili seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Čineći ovo, filmovi prvenstveno trebaju pokazati pozitivne primjere solidarnosti i građanske hrabrosti, prikazujući individualce/ke i/ili projekte koji/e se suprotstavljaju diskriminaciji onih koji su označeni “drugačijim”.
OPPOSE OTHERING! je počeo graditi mrežu partnerskih filmskih festivala i partnerskih institucija. Među onima koji su se već obavezali da će učestvovati u ovoj mreži su filmski festival u Kijevu Docudays UA, Međunarodni festival ljudskih prava Nürnberg, Sarajevski otvoreni centar, filmski festival u Cottbusu i dokumentaristička filmska platforma East Silver Market iz Praga.
Hrvataka kulturna zajednica iz Wiesbadena koja je u svom programu u Povodu Međunarodnog dana knjige i autorskih prava najavila je i pozvala sudionike na sudjelovanju u goEast festivalu, posebno ističući potrebu za sudjelovanjem u OPPOSE OTHERING! projektu. Na tribini od 23.04. 2017. god. je naglašeno kako opasnost od populizma, koji koristi mogućnosti novih medija za širenje govora mržnje, opstrukcije i lažnih vijesti, danas nije manja od one o kojoj je u prošlosti zborio Matoš ili koju je želio spriječiti Drašković. Prepoznatljiv je oblik te opasnosti danas proces othering, koji sam sebi stvara svoju društvenu sliku i klasificira druge ljude kao drukčije, strane – one druge. Othering može dovesti do stvaranja negativnih stereotipa, osobito ksenofobije, kada se među pripadnicima jedne kulturne grupe širi strah kako će se „strani” utjecaji proširiti na „njihovu” kulturu, pa se oni osjećaju ugroženima. Pojam opisuje reduktivno, često i podcjenjivačko djelovanje nekoga tko pripada podređenoj društvenoj kategoriji definiranoj kao drukčiji.
Hrvatska kulturna zajednica – Ogranak Matice hrvatske u Wiesbadenu prati program Oppose Othering! na goEast – filmskom festivalu za središnju i jugoistočnu Europu 2017. u Wiesbadenu kao programsku zadaću u projektu za izgradnju platforme za ljude i organizacije koje se bave suprotstavljanjem fenomenu stvaranja neprijateljstva prema drukčijima.