piše: Žarko Delač
U Hrvatskoj ima mnogo političkih analitičara i politologa, a još više kibica koji se razumiju u politiku i sve njezine pore. Isto tako i veliki broj novinara u stanju je stručno protumačiti razlike između konzervativaca i liberala, ljevice i kako kažu radikalne desnice, totalitarizma i demokracije i slično.
No, prvi puta smo na hrvatskoj političkoj sceni čuli kako je jedan političar hvalevrijednu građansku ideju, etiketirao nazadnom. I to ničim izazvan. Jednostavno nam je poručio kako u današnje vrijeme treba biti liberalan. Samo što nije naznačio postoje li i gdje su granice tog društvenog sustava i u čemu. Vjerojatno dotični još uvijek smatra kako je i provala u automobile liberalan čin koji ne treba biti osuđivan?
Po toj istoj logici, ako se netko nekome ne sviđa, njegovo je legitimno pravo, vrijeđati ga, liberalno je fizički ga zlostavljati pa na kraju ako treba i oduzeti mu život!
Isto tako potpuno je autonomna odluka majki i ginekologa koji se ne trebaju brinuti za svoju savjest prilikom ubijanja potpuno zdrave ali još uvijek nerođene djece. Kako ne bih dalje simplificirao ideju prava na slobodu mišljenja i djelovanja u današnjoj suvremenoj civilizaciji koja u Hrvatskoj postaje osnovna nit vodilja progresivnog i naprednog ponašanja, vratit ću se na bit stvari.
Riječ je o pravu na život, bilo nerođene djece, bilo teško bolesnih osoba.
Za vjernike dileme nema ili ne bi trebalo biti jer u oba je slučaja, svako uzimanje prava nad tom odlukom, zadiranje u božji zakon. Stoga, nema potrebe za daljnjom raspravom, a osobito ne histeričnim i nesuvislim ispadima protivnika takvog mišljenja. Nema potrebe ulaziti u daljnje rasprave i tražiti dodatne argumente i pojašnjenja zagovornika ove inicijative koju će liberali ionako etiketirati samo kao zabranu pobačaja. No, osnovni je problem u ovom kao i u drugim sve češćim slučajevima, posljedica višegodišnjeg života u totalitarnom režimu.
Stvaranjem hrvatske države, došlo je do eksplozije slobode misli i govora u čemu, interesantno, prednjače nekadašnji glavni predvodnici ideološkog jednoumlja i torture. Pri tome smo, izgleda, dotaknuli drugu krajnost koja polako vodi prema anarhiji i destrukciji. Ruše se sve ograde, od moralnih do etičkih. Zakoni se krše i vladavina prava kao da ne postoji!
A zašto i bi kada su zakoni pisani da se ljudi samo stave u neke okvire i time sputavaju, ljudsko ponašanje se ne smije kanalizirati, maloljetnici trebaju imaju neograničene slobode…
Stoga je našim odgajateljima i učiteljima sve teže, policija gubu borbu s kriminalcima i huliganima, komunalni redari s grafiterima ili kontrolori karata sa švercerima. Naravno, stoga jer je sve dopušteno, a time i napredno!
Tradicija i povijesna baština gube vrijednost i ne pridonose modernizaciji društva. Zbog toga se protiv takvih ideja i razmišljanja treba svakodnevno boriti i podignuti, a jedan od najboljih načina je sklapanje „zastarjelih“ brakova, rađanje djece i odgoj u obiteljskom okruženju.
Povijest i iskustvo nam u tome može puno pomoći.
No, kako je iskustvo potpuno besplatno, budalama malo vrijedi!