Sven Adam Ewin
u tome leži svrha
teški kamenu moj
dogurat te do vrha
a onda čuti: stoj!
i mirno poći dolje
i nikad biti ljut
i uvijek dobre volje
i gurat stoti put
da mi je sudba teška
to je obična laž
u mišljenju je greška
u guranju je draž
ja neizbježnu nužnost
prihvaćam kao dužnost