tekst: Nataša Pecić-Janković
Nakon dugo vremena opet sjedam i pišem.
Puno je vremena prošlo. Zaposlila sam se i u godinu dana napredovala. Moj posao je dinamičan. Volim tu dinamiku jer onda zaboravljam na vrijeme i dakako, prošlost.
Rad me ispunjava i oplemenjuje, ali u granicama izdržljivog. Tako mi prolazi vrijeme. Dani, tjedni, mjeseci, godine.
Pričajući o poslu zapravo sam htjela pokazati samoj sebi i drugima da nisam beskorisna osoba i da mogu još i više.
Nakon svega, ipak sam se vratila u svoj drugi grad. Već pri samom silasku s trajekta, pojavila mi se suza radosnica i osmijeh. Poznata cesta koja vodi do mjesta gdje ću u bliskoj budućnosti živjeti i raditi! Prekrasan pogled s vrha kamenjara i pregršt otočkih ovaca koje hodaju po travnjacima pazeći da ne zarastu! Dakle, na izgled lijepo pokošena trava iz koje izviruju prekrasne proljetnice u raznim bojama. Netko bi rekao – idilično.
Kružni tok i moja nova radna okolina! Pogled s terase puca na cijeli zaljev Cresa. Čovjek ostaje bez daha u takvim trenutcima. Još kada se poklopi lijepo sunčano vrijeme!
Odlazim do stana, koji se nalazi u strogom centru grada, tik uz muzej. Stare kamene višekatnice pričaju svaka svoju priču, pa tako i ova u kojoj ću živjeti. Vidi se da je umjetnica boravila u njoj. Slike na zidovima, oslikani prozori, zanimljivo, prožeto pozitivnom energijom.
Kao i stan, i cijelo mjesto pršti od pozitivne energije. Zaključila sam da je to zbog ljudi koji žive ovdje. Kao i kuće, i svaki čovjek ima svoju priču.
Preselila sam stvari i odmah se zaputila prema poznatim mjestima, koja su bila samo moja i na kojima sam liječila dušu. To su većinom osamljena mjesta s prekrasnim pogledom na arhipelag oko Cresa.
Zastaje dah od prirodne ljepote krajolika. Sretna sam jer sam upoznala tu ljepotu i doživjela je. Borova šuma,more i mir miješaju se u jedinstvenom mirisu koji uz spektakularan pogled liječi sve i daje spokoj duši.
U ovome gradu postoji jedna krilatica „No stres on Cres!“
Vjerujte mi, ova krilatica ima veliko značenje.
