tekst: Sonja Breljak
foto: fra Frano Čugura /privatna arhiva
Berlin/ -Zahvaljujući dobroti Hrvatske katoličke misije u Berlinu (i krčkoga biskupa fra Ivice Petanjka i vlč. Saše Ilijića koji su me poveli na krizmu u Njemačku) ove nedjelje imat ću priliku progovoriti o kapucinskim misijama u Boliviji. Ove redove zapisao je na svom fejs profilu fra Ivica Vrbić, franjevac, misionar u Boliviji.
O, da, bilo je zanimljivo slušati pripovijest o životu i radu misionara u dalekoj Boliviji.
Bilo je zanimljivo i vrlo dirljivo čuti i predočiti si mjesta i ljude u kojima i kod kojih vrijeme i život imaju jednu drugu dimenziju, neka druga mjerila od onih na koja smo mi navikli.
Fra Ivica je rođen 1982. godine u Zavidovićima, u Srednjoj Bosni. Svećenik je osam godina. Kao misionar djeluje godinu i pol dana u Mineros, Santa Cruz, u Boliviji.
Bolivija je država u Južnoj Americi. Graniči s Brazilom na sjeveru i istoku, Paragvajem i Argentinom na jugu, te Čileom i Peruom na zapadu. Bolivija je 20 puta veća od Hrvatske, ima oko 11 milijuna stanovnika, službeni jezik je španjolski, uz još preko trideset jezika urođenika.
U mjestu u kojemu je fra Ivica Vrbić, živi oko 50 tisuća stanovnika. -Imamo crkvu u mjestu i oko 25 filijala. Do četiri filijale dolazimo asfaltnim putevima a do ostalih makadamom kojim je teško doći i kad nije kišno doba i zemlja je suva a nemoguće proći kad je kišno i mokro. Do osam filijala dolazim tako da se lijepo prekrižim, uđem u rijeku provjeriti dubinu pa onda idem dalje, pripovijeda fra Ivica, opisujući kako je već na početku službe u Boliviji dok je još svladavao jezik i prilagođavao se na situaciju, bio pozvan posjetiti jednu umiruću ženu.
–Pozvali me, uzmem molitvenik, dođem, a tamo šator od vreća, to je kuća, unutra postelja od slame i na njoj leži umiruća. Nisam znao ni što moliti, jesam li dobro učinio, ruke su mi se tresle, mislio sam da ju trebam spasiti. A ona je u stvari spašavala mene. Tu na krevetu od slame, preda mnom, leži eto Isusu kojeg sam ja došao posjetiti. Žena je te noći umrla u tom šatoru, a Isus joj je širom otvorio svoja vrata.
Vjernici u crkvama u Berlinu su s pažnjom slušali o misionarskom radu, o teškim uvjetima života u Boliviji, o ljudima prepuštenima sebi samima, o djeci o kojoj ni roditelji ne vode brigu.
–Činimo što je u našoj moći. Nastojimo pomoći, okupljamo djecu na produženom boravku, skrbimo za njihov obrok, plaćamo učitelje, nastojimo da žene ne idu raditi teške, muške poslove, nabavljamo medicinsku opremu, lijekove, jer tamo ljudu umiru a ne moraju. Kap u moru, ali potrebna kap.
-Jedanput mi je došao dječak koji je mucao, kazali su mu da će ga Bog kazniti jer je nešto zgriješio. Uzeo sam ga k sebi. Rekao sam mu da ne postoji tako veliki grijeh kojega Bog, ako se za učinjeno pokajemo, neće oprostiti. Bog ti prašta i ja te sad grlim da ti pokažem, kako te Bog ljubi, kažem mu. I dječak se smirio. Koliko ljudi nikad nije upoznalo Božju ljubav jer im nitko nije govorio o Bogu. Vi nekad iz obijesti, ne znate u koju biste crkvu otišli, a postoje ljudi koji nisu upoznali riječ Božju i koje Isus još nikada nije zagrlio.
Fra Ivica Vrbić je pozvao na podršku, pomoć.
–Mi smo svi crkva. I ti su nam siromasi dali da se i mi preko njih spasimo. Neću se spasiti samo moleći krunice nego trebam biti kao Marija, biti kao sveti Ante, darežljiv prema siromasima. Prvo, ja vas pozivam da molite za nas, molite za uspjeh misija. Drugo, prinesite i svoje žrtve, svatko ima svoj križ, neka se umire posvađani, ne govorite ružno o drugima. I treće – novac. Ne molim za vaš novac koji ste krvavo zaradili i koji trošite na pozitivne stvari već za onaj koji potrošite na gluposti. Jedna žena mi je napisala: “Duša me boli, kad moj sin za jednu noć propije veliki novac”. A toliki ljudi umiru bez lijekova potrebnih za spas. Korizma je svaki dan u životu. Treba pomoći siromašnoj braći a time ćemo zapravo, pomoći sami sebi, riječi su fra Ivica Vrbića, misionara u dalekoj Boliviji kojeg je prvi duži odmor doveo do Hrvatske, a potom i do Berlina i hrvatskih iseljenika, vjernika koji su s velikim zanimanjem i pažnjom poslušati propovijed i pripovijest o tvrdom životu u Boliviji.
I milodari skupljeni od vjernika nakon nedjeljnih misnih slavlja, namijenjeni su potpori misija i misionara u Boliviji. A postoji i mogućnost dalje potpore.
Donacije za misije: Za uplate iz Hrvatske (kunski račun):
HR9623600003243404617
Za uplate iz inozemstva (devizni račun):
HR7423600003243404625
Swift: ZABAHR2X,
Zagrebačka banka dd,
Trg BANA JOSIPA JELAČIĆA 10, Zagreb
Računi glase na:
Ivica Vrbić
Sv. Leopolda Mandića 41,
Zagreb – Dubrava