VLAČIĆEVIM TRAGOM... - Hrvatski Glas Berlin

– 5. Međunarodni znanstveni skup Matija Vlačić Ilirik, 2. dio –

tekst: Aleksandra Brnetić
foto: Wolfgang Haenle i Aleksandra Brnetić

Labin/ U Polivalentnoj dvorani Gradske knjižnice Labin 13. i 14. travnja 2023. održan je 5. Međunarodni znanstveni skup o Matiji Vlačiću Iliriku, „koji je – kako je 1943. izjavio evangeličko-luteranski svećenik Hans Kropatscheck – sam sebi dao nadimak Ilirik i s tim imenom ušao u kulturnu povijest čovječanstva kao jedan od najplodnijih, najdubljih i najsamostalnijih pisaca svog doba, postao vodeći teolog Protestantske crkve, vodeći crkveni političar, najveći historijski istraživač XVI. vijeka, mislilac i filozof i sistematski naučan radnik.“

Grad Labin je prvi skup o Vlačiću organizirao u travnju 2001., a ove godine mu se u organizaciji pridružio Institut za filozofiju iz Zagreba na čelu s ravnateljem dr. sc. Lukom Boršićem, koji je u pozdravnom govoru na otvaranju skupa naglasio:

„To je prirodna suradnja, koju imamo sa Gradom Labinom, jer je Institut za filozofiju posvećen njegovanju i istraživanju hrvatske filozofske baštine pa nam je u fokusu interesa i Matija Vlačić Ilirik. (…) Matija Vlačić Ilirik jedan je od najpoznatijih Hrvata u povijesti, uz bok je Frani Petriću i Ruđeru Boškoviću. Jako je lijepo i nadasve korisno, da se skupovi održavaju tamo gdje su filozofi boravili, na Cresu imamo skup o Petriću, a u Labinu o Vlačiću. Volio bih da tako ostane i u budućnosti.“ Sporazumom između Grada Labina i Instituta za filozofiju dogovorena je i dioba troškova pa su tako Labinjoni preuzeli smještaj, prehranu i izlet, a Zagrepčani putne troškove sudionika.

U Labin je doputovalo 12 znanstvenika, sedam iz Hrvatske i trojica iz Njemačke, i po jedan iz Mađarske i Slovačke, koji su na engleskom, hrvatskom i njemačkom referirali u četiri sekcije. Stručni voditelji su bili dr. sc. Marina Schumann iz Instituta za filozofiju i dr. sc. Luka Ilić, povjesničar reformacije, pastor u evangeličkoj župi u Balzheimu, gradiću na jugu Njemačke u kojem ne živi više od dvije tisuće stanovnika, rodom Karlovčanin. Ilić je danas jedan od najboljih znalaca života i djela Matije Vlačića i to ne samo unutar Hrvatske, već i u širem europskom kontekstu i neimar Vlačićeve prepoznatljivosti u Njemačkoj i Austriji, počevši od organizacije znanstvenih simpozija pa do postavljanja spomen-ploča u gradovima u kojima je Vlačić živio i djelovao, u Wittenbergu, Magdeburgu, Regensburgu.

Vlačić je rođen 3. ožujka 1520. u Labinu, a sa pedeset i pet godina umro je 11. ožujka 1575. u Frankfurtu na Majni.

Uvodni dio skupa otvorio je Daniel Mohorović s Letterom Flaciusu, stihovima, koje je ovaj ekonomist, pisac i političar/SDP napisao u jesen 2020. povodom 500. obljetnice Vlačićeva rođenja.

Slijedila je prezentacija dva novinarska putovanja Aleksandre Brnetić s opisom Vlačićevog „povratka“ u Wittenberg u rujnu 2020. i u Magdeburg u studenome 2022., kad su mu u ta dva grada na inicijativu Luke Ilića i uz diplomatske kontakte veleposlanika Gordana Bakote, otkrivene spomen-ploče.

Vlačićevim tragom ide i njemačka spisateljica povijesnih romana Jutta Weber-Bock:

„U rujnu 2017. boravila sam u Labinu i imala sam priliku tri tjedna živjeti u jednoj kući u starom gradu. Budući da me zanima povijest, pokušala sam zamisliti kako je život u Labinu mogao izgledati u prošlosti. Ogroman plakat s Vlačićevim likom bio je izvješen na zidu jedne kuće uz cestu, koja vodi prema starom gradu. Tko je taj, željela sam znati, tko me tako pozorno promatra? (…) Tako sam konačno posjetila muzej i tijekom obilaska grada doznala od vodiča nešto o Vlačiću. Kod kuće sam nastavila istraživati bogati fond Württemberške zemaljske knjižnice u Stuttgartu. (…) Tijekom istraživanja javila se u meni velika želja da književno obradim Vlačićev životopis“. Tako je Weber-Bock počela pisati na povijesnom još nedovršenom romanu „Gottes Gewissen“ (Božja savjest), tzv. trileru zasnovanom na motivima iz Vlačićeva života.

Nakon ovog umjetničko-publicističkog uvoda počelo se s izlaganjima znanstvenika.

U Sekciji 1.: na temu Poslovni i privatni odnosi govorili su Luka Ilić i Marina Schumann. Ilić je opisao Vlačićev obiteljski život, a za naslov izlaganja odabrao je Vlačićev citat: „Svu brigu za familiju obično prepuštam ženi.“ Schumann je analizirala Vlačićeve strategije odabira tìskara nakon što je ovaj napustio Magdeburg. Vlačićevim je tìskārima bilo i privlačno, ali i rizično tiskati njegova djela.

U Sekciji 2.: Katalog i proturimski spisi na temu „Što je Vlačić mogao naučiti o proročicama iz antičkih izvora“ govorili su Ivana Skuhala Karasman i Luka Boršić, a Zoltán Rokay o svetoj Hildegardi iz Bingena kao „svjedokinji istine“ kod Matthiasa Flaciusa Illyricusa. Rad Maje Ćutić-Gorup i Sandre Vignjević bio je usredotočen na Vlačićeve napise o „katoličkoj reformi, bezbožnicima i Antikristu u Svetom Rimskom Carstvu“.

Prvi dan je završio razgledavanjem Memorijalne zbirke Matije Vlačića Ilirika, smještenoj na prvom katu nekadašnje palače Francovich, koja se nalazi unutar starogradske jezgre i do koje se kroči uskim i strmim uličicama od kamenih ploča. U prizemlju je lapidarij sa srednjovjekovnim natpisima i grbovima. Kroz postav, otvoren krajem prosinca 1975. u organizaciji Narodnog muzeja Labin i Skupštine Općine Labin, angažirano je vodio Luka Ilić.

Razgledavajući fotografije i čitajući legende, posjetitelj upoznaje Vlačićev životni put i njegovo teološko, znanstveno i ostalo svekoliko djelovanje. Izložene su kopije najvažnijih radova – Clavis scripturae sacrae, Centuriae Magdeburgenses, Catalogus testium veritatis, Katalog svjedoka istine i Glosa. Vrijedni izlošci su kopija Vlačićeva portreta, koju je po izvorniku u Jeni izradio labinski slikar Eugen Kokot, kao i njegova zidna slika zemljovida Istre prema predlošku kartografa Pietra Coppa izrađenom oko 1525., sadrena poprsja Matije Vlačića i Balde Lupetine akademskog kipara Mate Čvrljka te Vlačićev reljefni portret u bronci djelo medaljera Želimira Janeša.

Drugi dan skupa počeo je Sekcijom 3. s temom Teologija i sporovi.

„Potaknula me Vlačićeva tvrdnja da je istočni grijeh postao bivstvo paloga čovjeka, da je taj čovjekov grijeh izopačio Božju sliku u ljudima, zbog čega je on iz Božje slike izopačen u Sotoninu sliku“, rekao je Gunter Wenz, koji je govorio o sporu oko pojma istočni grijeh između Vlačića i njegovih protivnika. Teze iz Vlačićevog nauka o grijehu izazvale su senzaciju u kraju gdje je Martin Luther proveo dio djetinjstva i mladosti i dovele su do oštrih polemika u duhovnim i svjetovnim krugovima. Spor je žestoko bjesnio i među običnim pukom.

O uzajamnim vezama i utjecajima labinskog franjevca Balda Lupetine i Matije Vlačića Ilirika izvijestio je Ljudevit Maračić.

U referatu „Mirkovićeve neutemeljene ‚istine’ o Flaciusu“ Tullio Vorano u detalje je raspredao o činjenicama i opovrgavao ih, koje je književnik, ekonomist i novinar, dr. Mijo Miho Mirković, u široj javnosti poznat pod pseudonimom Mate Balota, iznio u znanstvenoj monografiji „Matija Vlačić Ilirik“, objavljenoj 1960.

U Sekciji 4. na temu Recepcija o recepciji prvoga teološkog djela Matije Vlačića kod Primoža Trubara i Stipana Konzula govorio je Alojz Jembrih. „Trubar je u Vlačićevoj raspravi našao poticaj za pisanje svoje propovijedi, koju je Stipan Konzul, kasnije u hrvatskom prijevodu, uvrstio u glagoljično i latinično izdanje Katekizma“, naveo je Jembrih.

Armin Wenz predstavio je svoja zapažanja o recepciji hermeneutike Flaciusa Illyricusa u djelu „Philologia Sacra“ Salomona Glassiusa komparativno preispitujući veze između Vlačića i Glassiusa. Viliam Čičaj opisao je utjecaj Vlačićevih djela u ranonovovjekovnoj Kraljevini Ugarskoj. „Vlačićeva se produkcija po popularnosti i zastupljenosti nije mogla mjeriti s onom njegovih suvremenika u knjižnicama ranovjekovne Kraljevine Ugarske, ali je sama prisutnost njegovih spisa znak da su njegovi stavovi bili poznati“, navodi Čičaj.

Luka Ilić je zatvorio radni dio 5. Međunarodnog znanstvenog skupa o Matiji Vlačiću Iliriku predstavljajući četvrti zbornik o Vlačiću „Matthias Flacius Illyricus – Biographische Kontexte, theologische Wirkungen, historische Rezeption (biografski konteksti, teološki učinci, historijska recepcija).

Zbornik od 378 stranica pisan je na njemačkom i ima četiri težišta. Prva dva su „Putnik između svjetova“ i „Borac za istinu“, a u trećem je fokus na Flaciusovim vezama, odnosno na korespondenciji sa znanstvenicima u Švicarskoj i Italiji, kao i o znanstvenoj korespondenciji s Poljskom i Istočnom Pruskom. U žarištu četvrtog pristupa učinci su Flaciusovog formiranja timskoga rada s naglaskom na Austriju kao mjesto azila i progonstva, kamo su flacijaneri bježali nakon brojnih protjerivanja iz Svetog Rimskog Carstva Njemačke Nacije. No, treba istaknuti i baštinu flacijanera u drugim europskim područjima, posebno u Sloveniji i Hrvatskoj. Knjiga košta 95 eura, a nakladnik joj je Vandenhoeck & Ruprecht iz Paderborna.

Labinjani i danas opet žive s Vlačićem i za Vlačića.

Valter Glavičić je inženjer elektrotehnike, rođen je 1973. i za sebe kaže da mu je djetinjstvo obilježio Vlačić. Glavičić je i labinski gradonačelnik. Drugi mandat na čelu grada osigurao je pobjedom u prvom krugu lokalnih izbora 2021., sa osvojenih 62,14 posto glasova. Novo je lice IDS-a, a u politiku je ušao 2010. godine:

„U školi se puno govorilo o Vlačiću. Nažalost se krajem 1980., početkom 1990., sve manje govorilo o Vlačiću. Grad se brinuo o prognanicima, a najviše ih je bilo iz Vukovara, gospodarstvo je stalo jer se zatvorilo nekoliko važnih tvornica. Nije bilo novaca praktički ni za život, a kamoli za kulturu. Puno je ljudi otišlo na rad u Italiju, a javni kulturni život je praktički zamro nekih pet, šest godina. U Labinu su katolici, nema protestanata, tako da je ljudima bilo malo teže shvatiti tko je Vlačić. Prvi Međunarodni znanstveni skup Matija Vlačić Ilirik održan je u travnju 2001., a velika podrška u tim nastojanjima bio je tadašnji ravnatelj Memorijalnog muzeja pa i njegovi nasljednici. Stvari se danas pomiču naprijed i mi se nadamo uz pomoć Ministarstva kulture i specijaliziranih fondova obogatiti uspomenu na Vlačića, obnoviti njegov muzej i palaču Franković, kao što bismo htjeli očuvati i rudarsku baštinu i staviti ju pod zaštitu.“

Voditeljica Službe za promidžbu, protokol i suradnju Grada Labina Loredana Ružić Modrušan, i ona Labinjanka, Labinjonka, kaže da je: „Održavanje ovakvih simpozija (…) naša obaveza, obaveza da potičemo okupljanja osoba, koje se na bilo koji način bave Vlačićem, koje idu njegovim tragom i koji ga istražuju. Naša obaveza su i zbornici, koje izdajemo o tim simpozijima. Znamo vrijednost knjige – knjiga ostaje. Knjiga će biti temelj nekome iz stoljeća ispred nas, da se njome posluži, kao što je i Vlačić svojim knjigama ostavio tako duboku brazdu da Europa i Amerika još uvijek o njemu polemiziraju i još ga uvijek proučavaju. Kad se susrećemo s našim đacima, u osnovnim i srednjim školama, i našim studentima, koji studiraju u Hrvatskoj ili izvan Hrvatske, uvijek im kažemo da želimo da i u njima čuči jedan novi Vlačić. Netko koji će ponovno na ovako fascinantan način proslaviti naš grad, naš kraj, naš narod i o kojemu će stoljeća nakon toga biti propitivanja, što je mislio, da li je bio u pravu ili ne.“

I kao što je to dobra stara nȃvada, i to ne samo u Hrvatskoj, skup je završio jednim lijepim i informativnim izletom. Pošlo se prvo u Barban, ni petnaestak kilometara udaljen od Labina, u mali istarski gradić bogate, ali i nemirne povijesti. Slaveni su tu već zabilježeni krajem 6. stoljeća, a mletačka je vladavina stoljećima ostavljala krvave tragove po cijeloj Istri, kao i u dijelu Dalmacije. Posjetili smo Muzej Trke na prstenac, prvi put održane 1696. godine, a obnovljene 1976. Nakon Barbana slijedile su Gržine nedaleko Žminja, s guštima za oblizat, u gostinjskoj dvorani jednog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Uz pucketanje vatre u kaminu dok je vani padala kiša.