Mirko Popović
Spavaš
iza modrih brda
iza bijelih vrhunaca
uz rijeku što pjevuši
s vjetrom u trstikama
Listaš
mreškanje mora
čiji smiješak recitira
zaboravljene pjesnike
Tečeš
s pijeskom noći, izvijaš se
s nevjericom
da joj lice u pješčanim figurama
oblikuješ, da joj plameni leptiri
na usne ti slijeću
jer je
prvi put ljubiš