piše: Sanda Marelja Muić
Nismo još uplovili u onu famoznu sezonu kiselih krastavaca što se ljetnog medijskog izvještavanja tiče, pa smo na sve strane aktivno preplavljeni informacijama. Po starohrvatskom običaju, ne treba ni čekati na tu „sezonu kiselih krastavaca“, serviraju nam se prokiseljene i neukusne vijesti i bez toga.
U tjednu kada smo imali praznik Antifašističke borbe koja je postavila temelje današnjem demokratskom europskom društvu i praznik Dana državnosti kada je Hrvatski sabor donio odluku o samostalnoj i neovisnoj državi Hrvatskoj, mi smo za uvertiru i epilog neprestano bili bombardirani vijestima o ponašanju i životnim situacijama nogometnog maga Mamića i estradne zvijezde Severine, o vjenčanjima nogometaša i kupaćim kostimima Maje Šuput. U ovom redoslijedu valja spomenuti i sliku Ante Ramljaka u kupaćim gaćama koja se solidna tri dana vrtila po netu da bi nakon nje pak izišla vijest da će ipak biti zatvaranja i otpuštanja u Agrokoru.
Povijesno nasljeđe i životne borbe grupa i pojedinaca iz Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata su morale ustupiti medijski prostor silikonu i kolagenu, estradnim suzicama i guzicama u večernjem terminu i primatskom golom poprsju ostarjelih managera koji se još ne daju odvući s pozornice.
Ne znam tko je odredio hrvatski puk za taoca pojedinih osoba i njihovog razvlačenja osobnog života po medijima, da ne govorim o minutaži koju dobiju za to. Osobni život se s razlogom zove osobni, dakle pripada jednoj osobi i samo ona bi se trebala baviti njime. Naravno, druga stvar je kada osoba vrlo dobro poznaje moć medija pa u svakoj situaciji regulira svoj odnos s njima kako joj zatreba, što publika u gladijatorskoj areni jedva dočeka jer se i sama ne bavi svojim osobnim životom.
Ne znam samo gdje je pamet svima koji o malodobnom djetetu razvlače u gledanoj večernjoj informativnoj emisiji i prođu bez sankcija za to, dok smo s druge strane, eto, revno sankcionirali mangupe koji su vrijeđali državnu tajnicu sporta. I stalno spočitavanje da je „sustav zakazao“ je isto pucanj u prazno, jer to iskuse svi građani Lijepe Naše u bilo kojoj životnoj situaciji, bez da su se prije toga naslikavali u haljinama od 35.000,00 kn.
Nekidan sam sjedila pored gospođe koja za svoje 34 godine staža ima 1700 kn mirovine, veselo je pričala kako su im zapela vrata na balkonu pa moraju preko prozora ulaziti. Čini mi se da je nisam nigdje vidjela po televiziji i portalima kako apelira na nekog da joj dođe podići mirovinu ili popraviti vrata jer nema čime platiti popravak s obzirom da je ovdje definitivno – sustav zakazao- kada se treba preživjeti sa 1700 kn mirovine.
Stotinu godina treba za dočekati prilog o Josipu-Joži Prudeusu, slavnom učitelju dosljednja životnoga stava koji se nikada nije za vjetrom povijao. Ni mala (o, kako mala!) učiteljska mirovina, životne i ljudske teškoće i nepravde, ne priječe dobroga nam Jožu, za sabrati filozofiju njegova zanimanja u znakovitu, vječnu rečenicu koja, kao ključ što otvara tajna vrata, može i treba stajati na početku svake obrazovne reforme: “Ako si učitelj, ne ulazi u razred bez osmijeha!”
Isto tako nisam vidjela nego u samo jednim dnevnim novinama prilog o obitelji Perica koja je nakon dvadeset godina čekanja tek dobila mogućnost preseljenja u stan u prizemlju u jednom Obrovcu prepunom praznih zaključanih stanova. Jer je – sustav zakazao- moći će tek sada, sa svojim odraslim dijetetom od 24 godine, bolesnim od cerebralne paralize, invalidskim kolicima izvesti ga vani na svježi zrak, što im do sada nije bilo moguće sa trećem katu zgrade bez lifta.
Ali, zato sam sve ove druge, plastične, izvitoperene vijesti, vidjela stotinu puta na stotinu portala.
Čitam da je prigodno na 75. obljetnicu osnivanja Prvog partizanskog odreda Brezovica poslano izaslanstvo državnog vrha, sam državni vrh nije mogao doći. I još čitam o nekom prepucavanju prilikom tog obilježavanja – i to bi bilo to, otprilike. Položili se vijenci tu i tamo i cijeli praznik je dobio minutažu jedne krijesnice. Dan Državnosti je barem obilovao slikama s prijama kod predsjednice i loše odjevenim gošćama.
Dragi naši borci, svi koji ste pokojni i koji to niste trebali biti, nemojte se prevrtati u grobu što se ne uklapate u ljetnu shemu programa, niste dovoljno šareni, a teško padnu takve vijesti po ovim temperaturama – to sigurno shvaćate, kao što shvaćate da ste svi u svojim borbama itekako poslužili svrsi.