piše: Slavica Jurčić
foto: Marinko Krpan ….foto album
U Brodskom Stupniku ima mnogo obitelji čiji su preci doselili iz Like. Mnogi su ponosni na svoje porijeklo.
Tako je u Slavonskom Brodu 1991. godine osnovana „Zavičajna udruga Ličana – Vrilo mudrosti.”
Ova udruga organizira izlete u Liku, ali prihvaćaju i prijateljske pozive od Ličana iz Slavonije. Ovoga puta odazvali su se pozivu Stjepana Javora, koji im je želio pokazati vinske ceste i kapelice u Brodskom Stupniku.
Naravno da su se odazvali i vinari i voćari i organizirali doček naših veselih Ličana.
Njihov posjet počeo je u našoj crkvi na svetoj misi u 11 sati. Tamo im je naš župnik Anto Ivić zaželio dobrodošlicu.
Nakon svete mise, naši Ličani kreću traktorima u Stupničko brdo kod Mate Gavrana. On je moj susjed koji je zapuštene šikare pretvorio u krasne voćnjake, a zapuštenu vikendicu u oazu mira.
Vjerujem da će za nekoliko godina njegove trešnje i šljive biti plasirane duž Lijepe Naše. On trenutno ima preko 4 000 sadnica trešanja, šljiva i marelica posađenih na oko 4 hektara zemlje.
Veselo društvo dočekujemo moj suprug Ivo, Mato i ja s još nekoliko susjeda.
Oni se vesele i toplo me pozdravljaju. Ja prepoznajem nekoliko gospođa s kojima se nisam dugo vidjela.
Ručak počinjemo molitvom i zdravicom. Upoznajem i predsjednicu udruge dr. Zdenku Topalovac koja čvrsto vodi ovo veselo društvo.
Nakon ručka oni kreću našoj vrijednoj vinarki Đurđici Jurković, koja ih sa svojom obitelji dočekuje u svojoj vinariji. Na moju žalost, nisam uspjela pratiti njihove posjete obiteljima Matanić i Jurković koje su ih čekali na dogovorenim mjestima u vinogradima i počastili ih svojim vinima i raznim delicijama.
Moj suprug i ja ih čekamo kod kapelice svete Ane i Klare. Ja im pričam o povijesti ovoga kraja te legendu o svetoj Klari.
Slušaju me naši vrli gosti. Ulaze u kapelice i mole se pobožno. Dive se lijepoj prirodi i prekrasnom pogledu na Bosnu.
Mene su oduševili svojom dobrotom i nagradili me pljeskom,a gospodin Pero je našoj Klari otpjevao par stihova iz Ave Marie.
Iako se nebo počelo buniti i oblaci se počeli kupusiti, traktori kreću put vinograda obitelji Tomislava Jurčića, obitelji Javor i obitelji Kampić.
Pjesma veselih brodskih Ličana tjera opasne oblake. Naši gosti se vraćaju Mati u vikendicu na večeru. Matin brat Ilija reže vruću pečenku i večera je spremna.
Tamburaši počinju pjesmom „Ja sam dečko iz doline.” Nazdravljamo našem domaćinu i pjesmom „Oj ti, vilo Velebita” i druženje postiže svoj vrhunac.
Ovu lijepu večer, iako vani grmi i sijeva, više ništa ne može pokvariti. Svi sudionici, i gosti i domaćini, pa i tamburaši goste se i nadaju ponovnom susretu na „Ličkoj večeri”.
Te nedjelje s ovim divnim ljudima, koji si sa mnom razgovarali s puno pažnje i razumijevanja, sjetila sam se one mudrosti: „Pronaći prijatelja pravo je bogatstvo,a zadržati ga je blagoslov”.
Moje tijelo danas je umorno nakon svega, ali srce i duša su ispunjeni toplinom i željom za još mnogim ovakvim događajima.