Miroslav Fekete Bičanić
Dani bez stiha
Dani bez proze
Prazni poput dana koji
Se praznim stihom i recima pišu
Riječima koje lete s usana
Poput kradljivih svraka
I ne kažu ništa osim poruge
Dani čekanja na slijepom kolosijeku
Dani čekanja na vlak što doći neće
Da se krene putem sreće te….
Dani, koji se vuku
Dani koji su sami sebi svrha
Jebeni dani, stari moj…
