Iz naše arhive/12.06.2019.
Sven Adam Ewin
Prve biljke u Vrtu cvjetahu poludivlje,
A prekrasne bijahu, no prepune inata.
I svadiše se ljuto za kraljevsko nazivlje.
Za carski tron bijaše suviše kandidata.
A bješe cvijet do cvijeta: ljubica, pa maslačak.
Cinija, visibaba, božur i margareta,
Raskošna azaleja, klematis, ljiljan… pa čak
I tratinčica skromna, u sjeni suncokreta.
A svađa sve je žešća. Već korov raste gusti.
I rogozina divlja između cvijeća puže.
Tad išeta Gospodin popodne u Vrt svoj pusti
Da imenuje stvari. Pa poslije šetnje duže,
Crveni mirluhne cvijet… uzdahne i izusti:
Ime ruže.