Iz naše arhive/ objavljeno 17.01.2016.
Sven Adam Ewin …Iz zbirke Zmijski car
tvoja duga bolest.
ušao sam u sobu pun zebnje.
rekla si: ja sam prikovana uz krevet,
a moj pogled je prikovan uz prozor.
kasna jesen u meni trga zadnje lišće,
kao što vjetar kida listove crvenog bršljanja,
prikovanog na zid kuće
preko puta.
prošaputala si:
kad vjetar otkine posljednji bršljanov list,
umrijet ću.
nećeš, rekao sam, nećeš umrijeti. hoću,
zar ne vidiš, ostao je još samo jedan. sutra ću
umrijeti.
nećeš, bio sam tvrdoglav.
pun strepnje, uzeo sam kist i boje
i još iste noći naslikao taj zadnji list
na zid kuće preko puta,
u koji si pogledala ujutro.
u koji si otada pogledala svako jutro
ljubavi.
Zadivljen sam. Ništa manje i zahvalan !
Beskrajno je sretna ona koja ima ovakvoga slikara.
Dirljivo i puno emocija, koje pokrecu neka sjecanja, razmisljanja o proslosti, bolestima i osobama, na koje se apsolutno mozes osloniti i koje ti pruzaju nadu da jos postoje ljudi, kojima je do tebe stalo u ovom svijetu punom otudjenosti i negativnih emocija. Malo je prijatelja, ali samo jedno je nebo i jedan je Sven!