Izložba Nade Schönenberger-Petrak u ponedjeljak, 17.07. u Bolu na otoku Braču, u galeriji “Dom kulture”.
U Bolu, na otoku Braču, kao i u brojnim drugim mjestima duž obale i u cijeloj Hrvatskoj, u tijeku je 28. Bolsko lito, festival kulture i zabave koji će trajati do listopada, a domaćima i gostima nudi pregršt kulturnih događanja, klasičnih i zabavnih koncerata, izložbi, kazališnih predstava za odrasle i djecu.
U okviru Bolskog lita bit će u ponedjeljak, 17.07. 2017. svečano otvorena izložba Nade Schönenberger-Petrak.
Izložba će biti u galeriji Dom kulture. Otvaranje izložbe je u 21,30 sati. Izložba traje do 27. 07.2017. godine.
Nada Schönenberger-Petrak rođena je 1952. godine u Šibeniku. Školovana je u Šibeniku i Puli. Od 1976. godine živjela je u Zürichu s atelierom u Wettswilu a od 1999. do 2002. godine živjela je u Zagrebu. Izlagala je na samostalnim izložbama u Bolu (otok Brač), Zagrebu, Wettswilu i St. Moritzu te na više grupnih predstavljanja. Nagrađena je nagradom Kunst Forum International “Seetal 04” und “Seetal 06” 2006.
“U djelima Nade Schönenberger-Petrak, proteže se zajednička nit (“fil rouge”), poveznica koja se prepoznaje od manjih detalja do cjeline pojedinih radova, a to je forma kugle. Kugle, perfektna i nedostižna oblika, kojoj Nada, u težnji za besprijekornim, ponekad izvija formu, perforira masu, ponekad se zbijenom masom zatvara u sebe, a onda sjajnim zrcaljem ispolirane površine, otvara do negiranje same materije.
Upravo ta igra oblicima dovodi Nadu do utiskivanja, interpoliranja već gotovih skulptura u nove skulpture, kao u graditeljskom naslijeđu, kada pratimo slijed stilova što prirodno izviru jedan iz drugoga, kao u životu gdje jedno iskustvo ne možemo isključiti iz nove spoznaje, tako Nada nastavlja tragom započetog, i počinje skulpturama graditi svjetove u stvarnom i simboličkom smislu. Rukama koje su stisak ljudske, prijateljske podrške, rukama koje katkad svojim ispreplitanjima čine kolijevku i nebeski svod, označavajući početak i kraj.
U ciklusu “Mangostanomanije” rukom progovara čovjek, iskren u želji da pokaže svoj cilj, posjeduje i nikad ne ispusti najdragocjenije.
Zaigrana novim inspiracijama, izmjenama figurativnog i apstraktnog, umnažanjem skulptura, svaki put im mijenjajući neki detalj, kao kadrovima filma, Nada novim ostvarenjima daje ritmičnost koju možemo osjetiti u zvučnim odjecima i u vizualnim odsjajima materijala u kojima su skulpture izrađene. Tim pulsiranje kroz vrijeme, koracima, rukama i srcem, Nada uspijeva iz umjetnost ponovno stvoriti život.” (Sanja Nejašmić)