Mirko Popović
neće izblijedjeti tvoja sjena ni s desne
ni s lijeve strane. to će žuboriti
krugovlje kao da uvijek ponovno
traži identitet svojega ja
.
neće umrijeti dani. to u tebi će
stručak sumračja odgonetati
tamu materije. i leprš prolaznosti
iz okamenjene riječi cijediti
priču predaka
neće umrijeti cvijeće u prosincu. to se
životni bljesak razgrađuje
da bi uvijek cvjetali jorgovani
da bi uvijek ponovno svitalo
kad ozvučiš
slobodu isplovljavanja