Mirko Popović
Za mnom se vuče ubijena
Pobuna protiv zla, a pod križem
Altum siléntium
Riše tugu ovoga i tajnu
Onoga svijeta
Ispred mene Milosrdni
Podiže rampe, izravnava krš
Da prođemo, ja stopama a dječak
S nadzemaljskim strahom
U očima, u facijalnom grču
Vodim ga majci da mu s lica skine
Jedan po jedan sloj smrti
I osmišljavam priču o živom ocu
Sklonom teoriji o neuništivoj
Harmoniji svijeta
U stopu me prate dječakove stope
Malen je, vodim ga ognjištu
Ugašenoj vatri uz koju majka mantra
Moje nenapisane verse što brzo
U njegovim očima mru
Ne plači, kažem, amajlija ti je
Oko vrata, nježno ga vodim
Nema ruka, držim ga za uspavanku
Za izgubljeni san
Kroz neprohode učimo
Abecedu smrti na zgarištima
Usputnog mirisa na bilje
Na barut, na kruh, na kadulju
Na glad i bosiok
Pod krvavim zvijezdama
Što venu u prividu zore
I nestaju zajedno sa pticama
Bez glasa
Subscribe
0 Comments