​LAKU NOĆ, SLAVONIJO

Marija Iličić
Naslonilo sunce ka zapadu glavu,
polako mi vjetrić šapuće u kosi,
što mirise dana ovog na izmaku
tiho polagano u prošlost odnosi.
Nedjelja je sveta pa sve već počiva,
a ono što nije na počinak stremi.
Mirovali danas kosci i ratari
da bi sutra bili za posao spremni.
Odjekuje zvono. Zdrava je Marija,
opustio sokak, prazna je avlija,
spremio se Mjesec i zvijezda Danica
da požure nebom pozaspalih ptica.
Na verandi stojim slušajuć’ tišinu
koju svojim krikom noćne ptice kvare.
Sjećam se još i sad k’o da j’ danas bilo
one pjesme naše šokačke i stare.
Sačekaj malo noćna tamo kruta
da čobani vide svojoj kući puta,
pa da blago svoje u konake spreme,
Anđeo Gospodnji da se molit’ krene!
Kad večera prođe, nek’ se svirat’ krene
onako slučajno svatko svojom notom,
zapjevati srcem vedrim i veselim
Pjesmu slavonsku protkanu životom:
„Laku noć ti, moja Slavonijo,  želim!“