piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
Homonimi (grč. homo=jednak, onoma= ime) ili istozvučnice riječi su istog izraza, a različitog značenja, dakle, jednako se pišu, ali nemaju jednako značenje.
Popratit ću to s nekoliko primjera:
Kosa – dio ljudskog tijela, kosa – alat za košenje trave
Konac – nit, konac – kraj, svršetak
Grad – veće naselje, grad – led, tuča, vremenska nepogoda
List – dio biljke, list – komad papira, list – dio noge
Ivica – muško ime, ivica – rub
Kos – ptica pjevica, kos – onaj koji nije ni vertikalan ni horizontalan
Luk- oružje, luk – povrće…
Razlikuju se, osim po značenju, i po tome pišu li se malim ili velikim slovom te po naglasku ili akcentu.
-Ivica je stao na samu ivicu provalije.
-Na listu papira naslikao je prelijepi jesenski list.
-Nad gradom je padao nezapamćeni grad.
-Konac djelo krasi. U iglu uvlačimo konac.
Budući našom obalom haraju požari, možemo nažalost primijeniti na tu temu jedan homonim:
„Gore gore gore.“ / Gore plamte brda.
Zanimljivi su ti homonimi, zar ne!?